8 najrizičnijih regija za prirodne katastrofe

Kako se klima nastavlja mijenjati i stvara nepredvidive vremenske prilike, sve veći broj mjesta postaje osjetljiviji na ekstreme: poplave, potrese, tsunamije, tropske ciklone, šumske požare, klizišta i tako dalje. Znanstvenici kažu da je povećanje broja prirodnih katastrofa rani pokazatelj globalnog klimatskog sloma.

Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova naveo je 2015. kako je od 100 gradova najizloženijih prirodnim opasnostima, 56% koncentrirano u samo četiri zemlje: Filipinima, Kini, Japanu i Bangladešu. Noviji podaci prikupljeni od strane Svjetskog indeksa rizika ukazuje na Oceaniju, Karibe i jugoistočnu Aziju kao neke od lokacija najsklonijih katastrofama. Ovih osam regija neke su od najugroženijih od pojave prirodnih katastrofa u svijetu.

Mali otoci u Oceaniji

Izvješće o svjetskom riziku koje je 2021. objavilo Ruhrsko sveučilište u Bochumu identificiralo je Vanuatu, arhipelag između Fidžija i Australije, kao zemlju s najvećim rizikom od katastrofa u cijelom svijetu, a ovo je područje dom za više od 250 000 ljudi.

Vanuatu i drugi oceanski otoci poput Solomonskih otoka, Tonge, Papue Nove Gvineje i Fidžija neki su od najviših na popisu jer ih ekstremna izloženost i izolacija izlažu opasnosti od oluja koje dolaze s Pacifika, plus seizmičke aktivnosti, koje povećavaju vjerojatnost tsunamija.

Konkretno, Vanuatuu je na početku pandemije koronavirusa  pogodio ciklon kategorije pet koji je ostavio velik dio stanovništva bez doma i bez pristupa zdravstvenoj skrbi. Zemlja je od tada povećala svoju pripravnost s obrazovnim planom i programom osposobljavanja usmjerenim na prirodne katastrofe pod nazivom Akcijski plan za odgovor na hitne slučajeve obrazovanja za tropski ciklon Harold.

Karipski otoci

Karipski otoci posebno su osjetljivi na uragane i potrese (uz povezana klizišta i tsunamije). Poput otoka u Oceaniji, Karibi su u opasnosti od prirodnih katastrofa zbog svoje izloženosti moru. Izvješće o svjetskom riziku identificiralo je Dominiku i Antiguu i Barbudu kao četvrtu, odnosno petu zemlju s najvećim rizikom.

Osim opasnosti koje proizlaze iz toga što su uglavnom obalni, ovi otoci također se suočavaju s rizikom od vulkanske aktivnosti. Na Karibima je 19 aktivnih vulkana, uključujući devet u Dominici.

Ovi otoci su tako visoko rangirani i zato što bi velika prirodna katastrofa mogla ozbiljno utjecati na njihove gospodarske sektore na koje se najviše oslanjaju, poljoprivredu i turizam. Ovi i oceanski otoci čine dio malih otočnih država u razvoju Ujedinjenih naroda, otoka koji se suočavaju s “jedinstvenim društvenim, ekonomskim i ekološkim ranjivostima”.

Jugoistočna Azija

Budući da se nalazi u takozvanom Pacifičkom vatrenom prstenu, geografskom prstenu u Tihom oceanu gdje se nalazi 75% svjetskih aktivnih vulkana, ne čudi kako je jugoistočna Azija osjetljiva na prirodne katastrofe. Samo u regiji nalazi se više od 700 aktivnih i potencijalno aktivnih vulkana.

Vode u jugoistočnoj Aziji također su posebno tople i visoke u usporedbi s istočnim Pacifikom, što ovu regiju čini posebno sklonom olujama. S obzirom na to da se klima neprestano mijenja, ova skupina zemalja bilježi porast učestalosti tajfuna. Najrizičnije zemlje su Brunei Darussalam, Filipini i Kambodža.

Centralna Amerika

Zračne i vodene struje koje dolaze iz Tihog oceana s jedne strane i Karipskog mora s druge strane uzrokuju sve vrste tropskih oluja u Srednjoj Americi. Osim uragana, ovaj niz kopna koji povezuje Sjevernu i Južnu Ameriku osjetljiv je na potrese i vulkane.

Lanac vulkana dug 680 milja poznat kao Vulkanski luk Srednje Amerike ili CAVA proteže se duž pacifičke obale od Meksika do Paname. U posljednja tri stoljeća zabilježeno je više od 200 erupcija.

Srednjoameričke zemlje koje su rangirane među 15 najboljih u Izvješću o svjetskom riziku su Gvatemala, gdje se spajaju tri tektonske ploče, sjevernoamerička ploča, karipska ploča i ploča Kokosa te Kostarika, kojoj nije strana magnituda 6,0 ili veća seizmička aktivnost.

Zapadna obala Južne Amerike

Međunarodna savjetodavna skupina Ujedinjenih naroda za traganje i spašavanje zapadnu obalu Južne Amerike naziva “jednom od najseizmogenijih zona na svijetu”. Ovdje se dogodilo više od četvrtine potresa magnitude 8,0 u svijetu. Na karti žarišta je cijela obala osvijetljena jarko ružičastom bojom, što označava najveću opasnost.

Seizmička aktivnost u regiji dolazi iz Peruansko-čileanskog rova dugog 160 kilometara. Poznato je da potresi povezani s ovom topografskom depresijom izazivaju klizišta i tsunamije. Upravo to je bio slučaj u Čileu 2010., kada je potres magnitude 8,8 koji je trajao tri minute uzrokovao val koji je došao do pedesetak obalnih gradova, dosegnuvši sve do San Diega na sjeveru.

Zapadna Afrika

Cijeli afrički kontinent je pod velikim rizikom zbog klimatskih ekstrema (tj. ekstremno vruće saharske pustinje) što dovodi do raširene suše i smrtonosnih poplava. Studija Svjetske banke iz 2010. otkrila je kako je 80% smrtnih slučajeva i 70% ekonomskih gubitaka povezanih s prirodnim katastrofama u regiji uzrokovano sušama i poplavama.

Izvješće o svjetskom riziku kaže da zapadna Afrika ima najveću potrebu za djelovanjem, posebice Burkina Faso, Gambija, Gana, Gvineja Bisau, Liberija, Mali, Nigerija, Niger i Sierra Leone.

Centralna Afrika

Čak je i središnja Afrika, uglavnom južno od pustinje Sahare, izuzetno sklona poplavama. Prema podacima, poplave su činile trećinu prirodnih katastrofa u Srednjoafričkoj Republici između 1900. i 2020. Oluje su činile oko 26%, šumski požari 6%, a suše oko 3%.

Suše u Africi pogoršavaju se sa sve toplijom klimom, a bolesti poput tifusa, akutnog meningitisa i malarije haraju tijekom sušne sezone. Nije slučajno da su afričke zemlje koje su najosjetljivije na sušu upravo one uz takozvani “pojas meningitisa”. Zaklada za istraživanje meningitisa kaže da se očekuje da će se epidemije pogoršati zbog klimatskih promjena u nadolazećim desetljećima.

Kina

Kina se nalazi na dodiru tektonskih ploča Euroazijske, Pacifičke i Indijskog oceana te doživi trećinu kontinentalnih potresa koji se globalno smatraju “destruktivnim”. Zbog velike koncentracije brda i planina u zemlji, veća je vjerojatnost da će ti potresi uzrokovati klizišta ili požare u šumskim područjima.

Od 10 zabilježenih najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa, šest se dogodilo u Kini. Oni uključuju potres u Tangshanu iz 1976., koji je srušio 85% zgrada u istoimenom gradu, i smrtonosne poplave u Kini iz 1931., koje su ubile između 1 i 4 milijuna ljudi.