Biologinja slučajno otkrila da ovi crvići jedu i razgrađuju plastiku: Evo snimke

Na prvi pogled nema ničeg posebno značajnog kod voštanih crva, odnosno voštanih glista. Ličinke voštanih moljaca, ove blijede vijugave ličinke, hrane se voskom koji pčele koriste za izradu svojih saća. Za pčelare, štetnici su nešto čega se moraju brzo riješiti, i to bez odugovlačenja.

Ali 2017. godine molekularna biologinja Federica Bertocchini, koja je u to vrijeme istraživala embrionalni razvoj kralježnjaka u Španjolskom nacionalnom istraživačkom vijeću, naišla je na otkriće o tim bićima koje bi moglo promijeniti svijet.

Bertocchini, amaterska pčelarica, bacila je dio voštanih glista u plastičnu vrećicu nakon čišćenja svoje košnice i ostavila ih tamo. Kratko vrijeme kasnije primijetila je da su crvi počeli stvarati male rupe u plastici, koja se počela razgrađivati čim je dotakla usta crva.

‘Eureka!’

‘Bio je to pravi trenutak eureke – bilo je briljantno’, kaže Bertocchini o početnom otkriću i spoznaji onoga što ono znači. ‘Bio je to početak priče. Početak istraživačkog projekta, svega.’

Crvi su radili nešto što je nama kao ljudima izuzetno teško: razlagali su plastiku. (Pročitajte o ljudskim naporima da se plastika razgradi ‘kemijskim recikliranjem’.) Ne samo to, nego se činilo da crvi probavljaju plastiku kao da je hrana.

Pogledajte video s BBC Earth Science da vidite ove nevjerojatne crviće na djelu.

Bertocchini i njezini kolege istraživači počeli su skupljati tekućinu izlučenu iz usta crva. Otkrili su da ta ‘pljuvačka’ sadrži dva ključna enzima, Ceres i Demetru – nazvane po rimskoj i grčkoj božici poljoprivrede – koji su bili u stanju oksidirati polietilen u plastici, u biti razlažući taj materijal pri kontaktu.

PLASTIČNI PLANET

Svake godine svijet proizvede 400 milijuna tona plastičnog otpada

Od toga, 19 do 23 milijuna tona (vrijednosti oko 2000 kamiona za smeće) procuri u vodene ekosustave, gdje velik dio koloniziraju mikroorganizmi ili ga pojedu životinje.

Plastici je potrebno od nekoliko desetljeća do stoljeća da se potpuno razgradi. 

Pustiti te crve u okolinu zagađenu plastikom moglo bi biti opasno za ekosustave, posebno s obzirom na njihovu sposobnost uništavanja pčelinjih košnica, kao što primjećuje Bertocchini. Ali ona se nada da bi enzimi koje ti crvi proizvode mogli pomoći u rješavanju svjetske krize zagađenja plastikom.

Bertocchini je sada glavni tehnološki direktor u startupu za bioistraživanje Plasticentropy France, koji radi s timom na proučavanju održivosti povećanja ovih enzima za široku upotrebu u razgradnji plastike.

‘Opći cilj je moći primijeniti te enzime na plastični otpad’, kaže Bertocchini. ‘Stvarno želim da se ovo otkriće i tehnologija razviju i transformiraju u rješenje koje bismo mogli koristiti globalno.’

Enzimi koji obećavaju

Enzimi koji obećavaju mogli bi se pronaći u nizu različitih organizama. Poznato je da neke gljivice i bakterije probavljaju plastiku, ali to je mnogo rjeđe kod složenih životinja. Godine 2022. otkriveno je da još jedan beskralježnjak ima ukus za plastiku – ‘supercrv’ Zophobas morio, koji se može udebljati ishranom polistirenom.

Bit će potrebne brojne globalne mjere kako bismo smanjili naše oslanjanje na plastiku i potrošnju plastike. U tu su svrhu mnoge zemlje obećale pomoći u smanjenju proizvodnje i uporabe plastike za jednokratnu upotrebu, a globalni sporazum o plastici očekuje se krajem 2024.

Ali ako se enzimi poput ovih eventualno mogu masovno proizvoditi za razgradnju plastike, možda bi tu ulogu mogla odigrati i sićušna stvorenja koja su prva progrizla put iz Bertocchinijeve plastične vrećice.

(AUTOR: MAJA ČOHAN, FOTO: IZVOR: SCREENSHOT / AUTOR: BBC EARTH)