Bojite se potresa, poplava i svih ostalih pojava koje bi mogle izazvati kraj svijeta? Nestane li ovih životinjica ništa od toga neće biti važno jer ćemo jednostavno izumrijeti!

Jedna ste od onih osoba koja strahovito zazire od buba? Mislite da bi svijet bez njih bio mnogo ugodnije mjesto? Imate dana kad biste jednostavno sve kukce ovog svijeta lansirali u bespuća svemira? Razmislite još jednom. Zemlja bi, naime, bez ljudi koji hodaju po njoj preživjela vrlo jednostavno. Štoviše! Vjerojatno bi joj bez nas, s obzirom na to koliko ju trujemo, bilo i mnogo bolje. Ali bez kukaca? Teško. Zapravo, svijet kakvog znamo bi bez kukaca sasvim izvjesno u potpunosti nestao.

Zašto? Jeste li se ikad odmaknuli od svog zazora kojim pristupate kukcima, pri čemu samog sebe ne isključujem, i ozbiljno razmislili o tome što sve kukci za nas rade? Kukci oprašuju biljke, uključujući oko 80 posto globalno najvažnijih usjeva koji nas hrane. Oni razgrađuju naše mrtve kao i sav ostali otpad koji proizvode druge životinje i biljke – od balege do odbačene kože, preko perja i kose, do suhog lišća i trulog drveća. Kukci ubijaju nametnike na biljkama koje jedemo, uništavaju korov koji bi te iste biljke ugušio prije nego stignu na naše stolove. Kukci čine glavninu hrane za veliki broj ptica, žaba, reptila, ribe i sisavaca – uključujući i nas ljude. Jer, pogodite što, u velikim dijelovima svijeta kukci čine sastavni dio prehrane ljudi. Kukci prozračuju i obogaćuju zemlju tako što ruju i s površine u dubinu prenose važne nutrijente. Time, ujedno, pomažu prevenciji erozije i odrona tla.

Slika svijeta za ne poželjeti

Znate što bi se dogodilo da svi kukci, kojih je golem broj (govorimo o nezamislivom broju nula) i od kojih većina još uvijek nema ni službeno ime, jednostavno nestali s lica zemlje? Mnogi su se ugledni znanstvenici, vidite, zapitali upravo to. I svi su došli do istog zaključka – nestanak kukaca ugrozio bi samu egzistenciju čovjeka.

Jer, da nestane insekata, s njima bi nestale i sve biljke koje oprašuju. Količina otpada bi postala nesnosno nepregledna. A posljedice bi se osjetile čak i u oceanima. Svu onu nutritivno bogatu zemlju koju kukci pomažu držati na okupu bi oprale kiše i ona bi naposljetku završila u oceanima. Ondje bi hranila alge koje bi nabujale do neslućenih razmjera što znači da bi potrošile većinu kisika u vodi čime bi posljedično bio ugrožen sav ostali morski svijet. Kukci, kao što smo rekli, čine golemi dio hranidbenog lanca. Da nestanu, za sobom bi povukli većinu živog svijeta. Izumrle bi sve one životinje koje se njima hrane, odnosno životinje kojima se hranimo mi.

Štoviše, bez evolucije insekata, kažu znanstvenici, ne bi bilo ni evolucije čovjeka. I to iz jednog jednostavnog razloga. Većina hrane biljnog podrijetla, zahvaljujući kojoj uopće preživljavamo, ovisi o oprašivačima – kukcima. Morate znati da su se te iste biljke koje čine bazu naše hranidbene piramide namnožile dovoljno da nahrane naše goleme apetite tek onda kad su se namnožili leteći kukci i to tek nakon što su izumrli dinosauri. Kukci su, dakle, stvorili preduvjete u kojima su biljke koje cvijetaju, a to su u pravilu biljke koje osiguravaju naš opstanak, mogle prosperirati što je omogućilo evoluciju sisavaca i, posljedično, nas ljudi (koji se, dakako, smatramo najrazvijenijim oblikom sisavaca).

Platforma koja obećaje

Vidite, ne bi s izumiranjem pčela nestalo samo meda. Sve apokaliptične vizije svijeta kojih smo se nagledali (ili načitali) sjatile bi se u jedan kolosalni kraj svijeta u kojem ne bi bilo čak ni zombija. Samo goleme hrpe naših mrtvih izgladnjelih tijela koje bez kukaca nitko ne bi mogao počistiti i vratiti nas u hranidbeni lanac. Da, zvuči gadno, znamo. Zamislite onda koliko bi takva stvarnost bila gadna da se uistinu realizira.

Zapravo, ne morate to čak ni zamišljati. Europska je komisija, naime, kroz suradnju s vrlim znanstvenicima, umjetnicima, programerima i širokim spektrom ostalih stručnjaka razvila platformu Pollinator Park koja posjetiteljima omogućuje virtualno posjetiti svijet bez kukaca i uvjeriti se zašto bi njihovo izumiranje predstavljalo nezamislivu i nepovratnu katastrofu.

Radnja je smještena u 2050. godinu, odnosno vrijeme koje je obilježeno značajnim katastrofalnim promjenama do kojih je došlo uslijed izumiranja kukaca. Jedini tračak nade, u tom opustošenom svijetu, predstavlja jedna futuristička farma koja pruža sigurno utočište za oprašivače i služi kao podsjetnik za sve posjetitelje što bi se moglo dogoditi ne promijenimo li svoj odnos prema prirodi.

Što najmlađi povjerenik Europske komisije misli o projektu?

Virginijus Sinkevičius, inače najmlađi povjerenik Europske komisije zadužen za resor zaštite okoliša i oceana, jedan je od glavnih „krivaca“ za ovo kreativno rješenje senzibiliziranja mlađih generacija za važnost borbe protiv klimatskih promjena, koje ugrožavaju život kukaca o kojima ovisimo u tolikoj mjeri.

„Alarmantno smanjenje broja kukaca koji oprašuju usjeve i divlje biljke dovodi u opasnost proizvodnju hrane – čime prijeti našem opstanku“, rekao je. „Pollinator Park nam ukazuje na opasnosti koje za sobom povlači stav ‘business as usual’ i poziva nas da stvorimo bolju budućnost za oprašivače i nas same. Europska unija već naporno radi na tome da okrene negativne trendove gubitka oprašivača, ali tim se naporima moramo uključiti na široj društvenoj razini“, ističe. „Trebamo pomoć znanstvenika i stručnjaka, gospodarstva i običnih građana“, dodaje Sinkevičius.

Pozadina projekta

Razne vrste pčela, leptira, mušica i sve siline drugih buba je ključna za održavanje zdravlja kako prirode, tako i nas samih. Četiri od pet utilitarnih biljnih vrsta na području Europske unije ovisi o životinjama koje oprašuju njihove cvjetove. To je surova statistička stvarnost. A surova statistička stvarnost je i činjenica da se mnogi od tih vitalnih insekata nalaze pred rubom izumiranja. Nadamo se da smo vam kroz sve ove odlomke iznad zorno prikazali što bi se dogodilo da se to zaista obistini.

Stoga je od neizmjerne važnosti podići svijet ljudi o važnosti uloge koju u priči o našoj egzistenciji igraju oprašivači, a Pollinator Park stvoren je s misijom da učini upravo to – da nam pomogne shvatiti koliko ćemo izgubiti nastavimo li se prema prirodi i dalje odnositi toliko nesmotreno i ignorantno. Ne vjerujete nam? Posjetite Pollinator Park i uvjerite se sami!