Još se ne mogu reciklirati, a upotrebljavamo ih svaki dan: Talijanski startup ima rješenje za jednu stvar

Općine su 2023. prikupile pola tone otpada po osobi koja živi u EU-u, pokazuju najnovije brojke, a reciklira se samo oko 48 posto otpada.

Sada postoji pritisak da se ta statistika podigne. Nova pravila EU-a nalažu da se do kraja ove godine 55 posto komunalnog otpada i 65 posto ambalažnog otpada mora pripremiti za ponovnu uporabu ili recikliranje, piše Euronews.

Europske zemlje se bore da postignu te ciljeve. Procjene pokazuju da će dvije trećine zemalja EU-a promašiti barem jedan cilj, a deset država članica, uključujući Grčku, Mađarsku i Poljsku, riskira da promaši oba.

Dakle, koje je proizvode najteže reciklirati – i što se poduzima da se to riješi?

Laser za topljenje stakla pametnog telefona

Oko 75 posto europske staklene ambalaže (npr. boce i staklenke) reciklira se svake godine, od čega se većina topi i prerađuje u novu staklenu ambalažu.

Ali staklo koje se nalazi u rendgenskim cijevima, LCD-ima i zaslonima pametnih telefona često je kemijski izmijenjeno. Na primjer, staklo na zaslonima pametnih telefona može biti kemijski ojačano kako bi bilo otpornije na pukotine ili ogrebotine. To otežava topljenje konvencionalnih peći.

‘Za promjenu temperature [u pećima] na samo nekoliko stupnjeva potrebno je puno vremena’, kaže Juan Pou sa Sveučilišta u Vigu u Španjolskoj.

Umjesto toga, on i drugi istraživači u projektu Everglass koji financira EU stvaraju prototip stroja za recikliranje stakla koji koristi laser za topljenje stakla. Za razliku od peći, laser se može brzo podesiti na temperaturu potrebnu za taljenje bilo koje vrste stakla, a potencijalno ga čak i pretvoriti u nove proizvode.

Nadaju se da stroj također može reciklirati medicinske staklene bočice koje se koriste za skladištenje cjepiva protiv COVID-19. Bolnice često ne znaju što bi sa staklom i jednostavno ga bace, kaže Juan.

‘Kvaliteta samog stakla je vrlo dobra’, kaže on. ‘Radimo na ponovnoj upotrebi ovog stakla za druge tehničke primjene.’

Rastavljeni magneti iz vjetroturbina i e-skutera

Otkako su izumljeni 1984. godine, potražnja za neodimijskim magnetima samo je rasla. I dalje su najjači magneti na tržištu i sada se mogu naći u vjetroturbinama, motorima električnih automobila, pa čak i e-skuterima.

Ali magneti su napravljeni od onoga što EU naziva ‘kritičnim sirovinama’ – materijalima koji su važni za industriju, ali se dobavljaju iz geopolitički rizičnih područja.

Sirovine bi se mogle reciklirati, ali do sada ne postoji radni industrijski ili komercijalni proces koji bi to učinio. Za sada nitko ne zna kako se najbolje nositi s tim budućim otpadom.

‘Zbog snage ovog tipa magneta, potrebna mu je posebna pozornost i oprema’, kaže Lorenzo Berzi sa Sveučilišta u Firenci, koji radi na načinima za sigurno recikliranje ovih magneta u projektu Harmony koji financira EU.

Ovaj međunarodni projekt traži načine za poboljšanje cjelokupnog procesa recikliranja – od boljeg prikupljanja i potpomognute demontaže, do oporabe metala i stvaranja novih magneta.

To će pomoći u izgradnji buduće europske industrije recikliranja magneta, kaže Lorenzo.

‘U budućnosti bi postojala velika potražnja za ovim materijalom, a to znači da će ga netko reciklirati’, kaže.

Recikliranje otpada od hrane za stvaranje ‘biostimulirajućeg’ gnojiva

EU proizvede više od 59 milijuna tona otpada od hrane svake godine, što je otprilike jednako 132 kg po stanovniku. Od toga 11 posto otpada na hotele, restorane i catering (skraćeno HORECA).

‘Procjenjuje se da se 99 posto HORECA otpada odlaže na odlagalište’, kaže Bruno Iñarra, istraživač održivosti hrane u istraživačkom centru AZTI u Španjolskoj. Iako neki mogu postati kompost, on obično nema dovoljno hranjivih tvari u tlu za poljoprivredu.

Njegov rad u projektu LANDFEED koji financira EU želi pretvoriti otpad iz restorana i prehrambenih usluga u bio gnojiva prikladna za farme.

To je teško, objašnjava, jer je svaka serija otpada od hrane drugačija, a velik dio tehnologije za obradu otpada od hrane još je u ranom razvoju. Projekt u pet županija usredotočen je na procese i tehnologije koje se mogu prilagoditi ovim izazovima za stvaranje održivih gnojiva.

Koriste metodu ‘fermentacije u čvrstom stanju’ za uzgoj mikroorganizama u otpadnoj hrani koristeći malo ili nimalo vode. Ti mikroorganizmi zatim mogu proizvesti enzime za probavu otpada i proizvodnju ‘bioaktivnih spojeva’ – molekula koje pomažu usjevima da bolje rastu.

Kako se pelene mogu reciklirati?

Pelene su se pokazale kao ekološka glavobolja.

Analitičari procjenjuju da se svake godine baci 46 milijardi pelena, iako većini jednokratnih pelena treba između 150 i 500 godina da se razgrade (biorazgradivim alternativama potrebno je oko 50).

Unutar pelena, ‘super-upijajući polimeri’ koji upijaju vlagu otežavaju njihovo recikliranje. Ovi polimeri tvore gel kada su mokri i moraju se prvo tretirati da bi otpustili svu vlagu prije nego što se izrežu na male komadiće da bi se plastika i vlakna potom reciklirali.

Ovo je često dugotrajan i skup proces koji znači da većina ovih pelena završi u spalionicama, kaže Edwin Verhoef iz Diaper Recycling Europe.

‘To je zapravo stvar poslovnog opravdanja, jer što su reciklirani materijali čišći, to je viša cijena’, rekao je Edwin.

Diaper Recycling Europe izgradio je pilot postrojenje sa sjedištem u Nizozemskoj za obradu ovog otpada. Proces uključuje deaktiviranje polimera, odvajanje materijala i uklanjanje svih patogena ili tragova lijekova iz recikliranih materijala i otpadnih voda.

Postrojenje je do sada pokazalo da može odvojiti sve materijale pelena, a u kasnijoj fazi dekontaminirati će materijale i otpadne vode. Kasnija faza će poluautomatizirati proces u većoj mjeri, kaže Edwin.

Nema tuge oko toga

Istraživanje je pokazalo da nebiorazgradivi opušci sadrže više od 7000 otrovnih kemikalija koje se ispuštaju u morski okoliš.

Poteškoće u njihovom recikliranju svodi se na poteškoće u njihovom skupljanju. Opušci su skupi i teško ih je sakupljati jer se lako šire po okolišu, mali su i teško ih je odvojiti od ostalog otpada.

No dok ostaju u okolišu, ispuštaju štetne kemikalije koje mogu naštetiti bakterijama u tlu i morskom životu.

Nekoliko europskih novoosnovanih tvrtki pokušava to ispraviti postavljanjem novih spremnika za cigarete u gradovima, a zatim pretvaranjem opušaka u nove proizvode.

Talijanski start-up Re-Cig instalirao je više od 4500 svojih spremnika za cigarete u svim regijama u zemlji.

Nakon prikupljanja, opušci se zatim peru, suše i miješaju na kontroliranoj temperaturi kako bi se izvukao plastični polimer koji se zove celulozni acetat. Zatim se melje u granule koje se ponovno koriste u područjima kao što su 3D pisači.

Ideja se pokazala popularnom; danas Re-cig radi s više od 350 tvrtki i 80 javnih uprava, kaže Marco Fimognari, osnivač i izvršni direktor Re-Ciga.