Još uvijek ne vozite bicikl? Detaljno smo istražili zašto je krajnje vrijeme da počnete!

To da se vremena mijenjaju neočekivanom brzinom iz pozicije u kojoj živimo danas više nikome nije sporno. Uvjeti u kojima živimo okovali su nas u neku novu normalnost s kojom se većina nas teško nosi. Osobito nas koji živimo u gradovima, a kao takvi pripadamo većini svjetske populacije. Jer, još jedna stvar koja je neosporna jest to da je civilizacija kao takva primarno urbanizirana.

To je alarmantno iz nekoliko razloga. Uzmemo li, za početak, u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije, odnosno podatak kako je promet glavni onečišćivač zraka u Europi, a onečišćeni zrak već dugo predstavlja opasnost po zdravlje ljudi i ekosustave, onda je jasno da je jedna od ključnih promjena koje moramo provesti kako bismo pomogli zaustaviti klimatske promjene te istovremeno zaštitili svoje zdravlje, prelazak na održivije načine transporta.

Tranzicija koja je neophodna

Ovaj se zadatak na prvu možda čini prilično jednostavnim, no valja uzeti u obzir činjenicu kako je putovanje jedna od ključnih odlika suvremenog vremena. Bez obzira na prometalo kojim se krećemo svijetom, svatko od nas, pokazalo je jedno važno istraživanje, u prosjeku godišnje prevali oko 6.000 kilometara. To znači da svaki čovjek na svijetu – nevezano uz to odakle dolazio, koliko bio star ili kojem socijalnom statusu pripadao – u motoriziranom prometu provede više od 200 sati godišnje. Prevedemo li tu brojku na dnevnu razinu, to otprilike znači  kako u prometu svakodnevno provodimo najmanje pola sata.

Valja, dakako, znati kako se ovih pola sata odnosi na čitavu svjetsku populaciju. U visoko urbaniziranim sredinama, kojima zasigurno pripada i područje Europske unije, ta je minutaža zbog gustoće prometa znatno veća. U prosjeku nam, naime, tijekom klasičnih gužvi za rushhoure-a za uobičajenu rutu privatnim automobilima treba i do 59 posto više vremena!

Osim toga, svima nam je jasno da su automobili vrlo nepraktični način kretanja gradom. Jer, gdje god bili, uvijek kronično nedostaje parkirnih mjesta. Gužve su nesnosne. Emisija stakleničkih plinova je golema. I kako se čini, narednih će godina – dok Europa u potpunosti ne prijeđe na električna vozila – izazovi ostati isti. Odnosno, ostat će isti ne promijenimo li nešto za svoje vlastito dobro.

Promjena paradigme

Srećom, kako se čini, možda upravo zahvaljujući ovoj pandemiji koja nas je zarobila u nepoznatom i natjerala nas da pronađemo nove moduse života, svijest ljudi se polako mijenja. Jer dok su još prošle godine većinu udjela u prometu činili osobni automobili, četvrtinu sredstva javnog prijevoza, a svega tri posto aktivni načini prijevoza, danas sve više ljudi poseže upravo za alternativnim prometalima – neovisno o tome radi li se o biciklima, romobilima ili vlastitim nogama.

Zašto bicikl, pitate se, a ne javni prijevoz? Socijalno distanciranje, kao što svi dobro znamo, jedan je od ključnih preduvjeta koji će, uz većinsku procijepljenost stanovništva, omogućiti da se nekad u doglednoj budućnosti vratimo u ono staro normalno za kojim svi žudimo. Premda je, iz ekološke perspektive, javni prijevoz mnogo bolja opcija od prijevoza vlastitim automobilom, trenutačno je, zbog epidemioloških uvjeta,  bolje držati distancu jedni od drugih.

Zdravstveni benefiti su neosporni!

Osim toga, bicikliranju u prilog ide i niz drugih zanimljivih činjenica do kojih smo došli zahvaljujući jednom istraživanju objavljenom u British Medical Journalu. Recimo, smrtnost među biciklistima je manja nego smrtnost među bilo kojom drugom skupinom putnika i to za čak 41 posto. A jeste li znali da biciklisti, čak i u usporedbi s pješacima, imaju manje šanse razboljeti se od kardiovaskularnih bolesti pa čak i karcinoma? Osim toga, biciklisti imaju barem 50 posto manje šanse dobiti srčani udar od ljudi koji na posao putuju drugačije. Šanse da razviju rak su u ovoj skupini putnika manje za 45 posto, a za još 40 posto su manje da od raka umru, ako od njega obole.

Drugim riječima, biciklisti koji na posao putuju prometalom na dva kotača žive dulje. I to, zanimljivo, nema veze niti sa spolom, niti s dobi, stresom, jesu li pušači ili ne te bave li se bilo kojim drugim oblikom tjelesne aktivnosti. Autori studije stoga toplo preporučaju da se uloži u razvoj potrebne infrastrukture, ali i da poslodavci svoje radnike potaknu da što češće na posao dolaze upravo ovim prijevoznim sredstvom.

Inženjer koji na posao ide „okolnim“ putem

I sam sam neko vrijeme redovito biciklirao na posao. Sve dok se nisam ozlijedio i na neko si vrijeme onemogućio taj specifični, zdravi i održivi način transporta. Ali se zato još uvijek živo sjećam sugovornika s kojim sam negdje u ovo vrijeme prošle godine vodio razgovor. Kolega IT-jevac. Nevezano uz temu o kojoj smo pričali u jednom je trenutku sam izvalio, onako usput, kako je on možda malo aktivniji od većine prosječnih ljudi. Zanimalo me, dakako, kako to točno misli.

Željko je, vidite, pasionirani rekreativni sportaš – visokogorski planinar koji se, kad god mu to prilike dopuste, s posla vraća biciklom preko Sljemena. Željko inače živi u Novom Zagrebu, a na tu „usputnu“ rutu, kako kaže, odguli otprilike 50-ak ekstra kilometara. Čisto da budemo još jasniji, Google Maps kaže da autom čovjeku za tu dionicu u jednom smjeru treba otprilike sat i neki sitni kusur vremena. Vjerujemo kako sad shvaćate veličinu eufemizma „od većine populacije malo aktivnijeg čovjeka“. 

Kao nekome tko tek povremeno sjedne na bicikl i odvali koji kilometar do posla su me njegovi životni izbori prilično impresionirali. Svijet se suočava s velikim promjenama, a one klimatske postaju stvarnost koja je sve surovija. Vrijeme je za promjene i to korijenite. Upravo sam zato ovu priliku iskoristio kako bih ušao dublje u glavu nekoga tko već godinama vodi aktivniji, zeleniji, zdraviji i, na kraju dana, održiviji način života. Nekoga tko većinu svog dana doslovno provodi na sjedalu bicikla. Tko zna, možda njegova priča motivira nekoga od nas da i sami prigrlimo takvu životnu filozofiju, barem u onoj mjeri u kojoj se ona može uklapati u svijest urbanog čovjeka.

Može li se čovjek slučajno zaljubiti u bicikliranje?

Tomislav Katalenić, Tomas ili Tom za prijatelje. Kineziolog kojeg, kako roditeljima obećava, od diplome dijeli još svega koji ispit. Pasionirani sportaš koji je nakon veslanja svoj smisao pronašao u, pogađate, bicikliranju. „Kad sam počeo putovati gradom zbog odlaska na poslove koje sam radio preko Student servisa, počeo sam redovito koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo. Kako sam često morao prelaziti grad Zagreb na relaciji istok-zapad-istok shvatio sam da mi je najbrži način prijevoza upravo bicikl. Vožnja gradom na dva kotača, probijanje kroz gradske gužve budila je u meni neki poseban osjećaj da sam uvijek htio stići na svaki zeleni semafor prije nego se prebaci na crveno, svaki biciklist koji se vozio ispred mene u mojim očima je bio ‘vozač’ s kojim se natječem na nekoj ‘utrci’“, priča mi ovaj simpatični marketingaš.

I tako je, odjednom, zaključio kako bi se mogao upustiti i u prave utrke. I to ne bilo kakve, prvenstveno se natječe na brdskim utrkama. Tomas je ubrzo postao prilično dobar. Odvažio se i na međunarodne utrke zahvaljujući kojima se do danas nagledao svijeta. „Zahvaljujući biciklu odlučio sam se zapravo i na neke izazove za koje sam siguran da ih inače ne bi probao i doživio. Tako sam npr. jedan od rijetkih vozača iz Hrvatske i općenito s područja Balkana, koji je imao priliku voziti jednu od najtežih etapnih utrka na svijetu – Absa Cape Epic (2012. i 2014. godine). Utrka se vozi u Južnoafričkoj republici (Western Cape) i traje osam dana. U tih osam dana u prosjeku se vozi oko 800 kilometara i potrebno je savladati visinsku razliku kao da se dva puta penjete na Mt. Everest (16.000 metara elevacije)“, priča mi.

Jedinstven način da upoznate vlastitu zemlju

Iako je u biciklizmu već dulje od desetljeća, priznaje kako do sad nije imao prilike istražiti sve ljepote koje biciklistima nudi Lijepa naša. „Prije dvije godine sam se tako s prijateljem iz Zagreba uputio na utrku koja se vozila na otoku Braču, samo smo mi bez obzira na utrku odlučili do Brača ići biciklom u dva dana – u prosjeku smo dnevno vozili 230 kilometara. Na taj način prošli smo ceste od Zagreba do Splita i uživali u vožnji kroz pola Hrvatske te vidjeli mjesta i scenarije koje sigurno ne bismo vidjeli i doživjeli da smo išli do Splita autocestom A1“, prisjeća se.

Riječ stručnjaka

A otkrio nam je, kao stručnjak za tjelesnu aktivnost, i zašto bismo svi češće trebali sjedati na svoje bicikle. „Na prvom mjestu preporučio bih svima da se češće voze jer će na taj način sigurno otpustiti stres s kojim se svatko od nas susreće iz dana u dan, ali i onima koji pate od viška kilograma.“

„Ukoliko pak živite u većem gradu, bicikl će vam omogućiti brže putovanje kroz grad bez obzira na to kamo se uputili, takvo putovanje će biti manje stresno, korisno za zdravlje i kondiciju te neće zagađivati okoliš. Vjerojatno bih mogao još navesti hrpu razloga, ali ovo su neki koje bih posebno naglasio i za koje sam siguran da ljudi koji se voze biciklom i sami prepoznaju, a oni koji se još ne voze, mogu uzeti kao motiv da krenu voziti bicikl“, iskreno će.

Vruća tema biciklizma

I za kraj se u našem razgovoru dotičemo vruće biciklističke teme – električni bicikli. Mišljenja su podijeljena, ali za Katalenića nema sumnje – električni bicikli su budućnost! „Mislim da je to jedan od najboljih izuma nakon izuma samog bicikla“, priča kroz nepatvoreni smijeh. „S obzirom na to da u posljednjih nekoliko godina i sam radim u biciklističkoj industriji, upoznat sam s problemom pogleda ljudi koji ne percipiraju dobro sam pogled na značenje električni bicikl. Električni bicikl nije moped koji ima magični gumbić koji će vozač stisnuti i na taj način će se samo voziti na biciklu bez okretaja pedala. Riječ koju još koristimo za električni bicikl je ‘pedelec’. To je naziv koji se koristi upravo iz razloga jer jedina razlika u vožnji klasičnog bicikla i električnog bicikla je što e-bike ima bateriju i motor koja vozaču ASISTIRA u vožnji. To znači da vozač i dalje mora okretati pedale, ali prilikom okretanja pedala u vožnji mu pomaže motor. Kome je ovaj bicikl koristan? Apsolutno svima“, zaključuje oduševljeno.

Važno je imati poticajnu radnu sredinu

Postoji li još uvijek razlog zbog kojeg dvojite da biste, barem ponekad, na posao umjesto automobilom trebali biciklom? Biste li o promjeni prijevoznog sredstva ozbiljnije razmislili kad bi vaš poslodavac razumio i aktivno podržao takvu odluku? U Hrvatskoj, naime, postoje poslodavci koji ističu upravo po tome što svoje zaposlenike potiču na zdraviji, zeleniji i održiviji način života, a Hrvatski Telekom je odnedavna prvi domaći telekom koji je i certificirano „Poslodavac prijatelj bicikliranja“.

Riječ je o europskom certifikatu koji se dodjeljuje društveno odgovornim kompanijama čiji je cilj smanjenje stakleničkih plinova i pozitivni utjecaj na zdravlje i životne navike svojih zaposlenika. Kod nas taj zahtjevni proces certificiranja vodi udruga Sindikat biciklista, a domaće institucije koje se njime trenutačno mogu podičiti su, primjerice, Fakultet elektrotehnik i računarstva, Ericsson Nikola Tesla te marketinške agencije FIVE, 404 i IN2…

„Trudimo se razmišljati u dva smjera – digitalno i zeleno“, rekao nam je Nikola Vrdoljak, direktor 404. „Digitalno jer je digitalna transformacija svugdje oko nas. Želimo biti aktivnim sudionikom te transformacije, a ne samo promatrač. S druge strane, zeleno nam je jako važno. Želimo imati zdrave i osviještene kolege koji su zadovoljni sobom u uredu, ali i izvan njega. Bicikl se sjajno uklapa u tu filozofiju, a koliko smo bike-friendly možda najbolje govori činjenica da imamo uređen parking za bicikle, ali ne i za aute. I da, dok ovo pišemo naši kolege su na putu iz Zagreba do Labina – pogodite čime? Biciklom, naravno“, zaključuje Vrdoljak.

A redovima zeleno osviještenih poslodavaca nedavno se priključio i Hrvatski Telekom kojem je Sindikat biciklista ovih dana uručio ovo prestižno priznanje. HT, naime, svojim zaposlenicima biciklistima nudi izvrsne uvjete: od natkrivenog biciklarnika koji ima više od 100 parkirnih mjesta, tuševe i ormariće za presvlačenje, punkt za popravak bicikala, a od odnedavna su im na raspolaganju i električni bicikli koje mogu koristiti za odlaske na sastanke.

Kompanija koja živi e-mobilnost

To je, ipak, tek logičan nastavak ideje zelenije mobilnosti koju HT aktivno promiče već godinama, neprestano ulažući značajne resurse u razvoj područja e-mobilnosti. Hrvatski Telekom tako, kao predvodnik elektrifikacije mobilnosti u Hrvatskoj (ali i šire) upravlja s ukupno 516 mjesta za punjenje na 277 lokacija i to čak u osam zemalja, pri čemu valja istaknuti da je upravo HT vlasnik 20 posto infrastrukture, dok su ostale punionice u vlasništvu ugovorenih partnera.

Osim toga, HT je prvi na tržištu predstavio i espoTs aplikaciju koju je moguće preuzeti na mobilne uređaje za potpuno digitalnu uslugu punjenja, a koja omogućava pronalazak, navigaciju i korištenje punionica za električna vozila bez pretplate i potpisivanja ugovora. Aplikaciju je moguće koristiti i za rezervaciju više od 1300 mjesta za punjenje kojima upravlja Hrvatski Telekom diljem Hrvatske i u inozemstvu (Češka, Crna Gora, Slovenija, Rumunjska, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Albanija, Poljska) dok se za korištenje usluge punjenja električnih vozila potrebno registrirati kroz aplikaciju.

Sigurni smo da će se HT i u budućnosti nastaviti razvijati u smjeru održivosti ne bi li nama, krajnjim korisnicima, na taj način olakšao tranziciju u zeleniju budućnost. A dotad, sjednite na svoje omiljeno prometalo na dva kotača i budite dio promjene koja je nužna – kako nama samima, tako i svijetu u kojem živimo.