Kakva je budućnost zemalja na Dunavskom slivu: Nekoliko je izazova

Zemlje Dunavskog slijeva obuhvaćaju široko područje koje se proteže kroz 19 zemalja, uključujući Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku, Bugarsku, Moldaviju i Ukrajinu. Dunav i njegovi pritoci čine ključan hidrosustav za ekosustave, poljoprivredu, industriju i vodoopskrbu. Prema izvještaju Svjetske banke o kojemu smo već pisali, svi ovi sustavi ugroženi su klimatskim promjenama i industrijom – primarno konvencionalnom poljoprivredom.

“Brzo se pojavljuju važni izazovi sigurnosti vode diljem regije”, stoji u izvještaju Svjetske banke. Većina zemalja uvelike ovisi o prekograničnim površinskim vodama koje su podložne visokoj sezoni i međugodišnje varijacije, izazovi koji se očekuju intenzivirati s pogoršanjem klimatskih promjena i sve većim zahtjevima.

U prosjeku 41 posto svih površinskih voda tokovi u Europi i srednjoj Aziji su prekogranični, znatno više nego u bilo kojoj drugoj regiji u svijetu. Omjer ovisnosti dobar je pokazatelj potencijalni sukob oko zajedničkih vodnih resursa i potreba za suradnju.

Glavni izazovi: suše i poplave

Klimatske promjene smanjuju stabilnost protoka vode te povećavaju učestalost suša i poplava. Očekuje se povećanje učestalosti ekstremnih događaja što će utjecati na buduću dostupnost vode. Regionalni klimatski obrasci pokazuju da će temperature sveukupno porasti.

Ledenjaci i snijeg, ključni izvori skladištenja vode u većem dijelu Europe, posebno u Podunavlju, također doživljavaju progresivno smanjenje zbog globalnog zatopljenja. Očekuje se da će zemlje na gornjim tokovima Dunava bilježiti povećanje količine padalina i smanjenje skladištenja snijega, što znači rast rizika od poplava u zemljama poput naših na srednjem toku Dunava.

Nizvodno se očekuje smanjenje padalina i smanjeni ljetni protok (zbog smanjenih topljenje snijega uzvodno), što će povećati rizik od suše u nizinskim područjima. Poplave 2014. u Hrvatskoj, Srbiji i BiH pokazale su ranjivost regije i potrebu za boljom zaštitom. Druga krajnost, suše poput one iz 2022. ugrožavaju poljoprivredu i opskrbu vodom, posebno u panonskom bazenu.

Cijena poplava je visoka. Na primjer, prošle 2023. godine, Slovenija je doživjela najrazorniju poplavu koja je uzrokovala velike štete na kućama, poduzećima, industriji, i poljoprivredna zemljišta, s troškovima ponovne izgradnje i daljnjeg razvoja koje Svjetska banka procjenjuje na otprilike 10,9 milijardi dolara.

Uz poplave dunavska se regija često veže i uz suše. Regija doživljava znatne godišnje prosječne gubitke produktivnosti usjeva u više rizičnih sustava, u rasponu od dva i pol do pet posto za prinos pšenice i kukuruza u velikim područjima diljem dunavske regije.

Suša na zapadnom Balkanu od listopada 2021. do ožujka 2022. natjerala je Albaniju u energetsku krizu jer je zaustavila jedanaest od trinaest hidroelektrana u državnom vlasništvu. Suše su u EU od 1980. do 2022. prouzročile gubitke od oko 56,5 milijardi USD, od čega je gotovo jedna trećina otišla na sanaciju europske suše iz 2022. godine.

Stanje resursa

Eksploatacija vodnih resursa često nije dovoljno regulirana, što znači da intenzivno korištenje vode za industrijske svrhe i hidroenergetski projekti dovode do promjene ekosustava. Ispuštanje industrijskog otpada, pesticida i otpadnih voda opterećuje rijeke, a unatoč poboljšanjima u EU zemljama kroz strožu regulaciju.

Osim samih rijeka i pritoka, važan faktor su i podzemne vode koje u Dunavskom slijevu predstavljaju glavni izvor pitke vode za milijune ljudi. Važne su u panonskoj regiji (npr. Mađarska, istočna Hrvatska) te u krškim područjima Dinarida.

Podzemne vode, kao prirodni rezervoari i dalje su neadekvatno zaštićeni te se nalaze pod rizikom od onečišćenja kakvo imamo ovih dana u okolici Zadra i Dubrovnika gdje je fenol, otpadak proizvodnje maslinovog ulja završio u podzemnim rezervoarima i zatvorio pitku vodu za ruralna područja oko ovih gradova.

Poljoprivreda, snažno zastupljena u panonskoj regiji, ovisi o površinskim i podzemnim vodama, što pojačava pritisak tijekom sušnih razdoblja. Hidroenergija igra ključnu ulogu u Austriji i Rumunjskoj, ali je praćena degradacijom rijeka.

Obnova močvarnih područja može pomoći. Projekti u Kopačkom ritu i dunavskoj delti smanjuju rizik od poplava i povećavaju bioraznolikost. Gradovi poput Beča i Zagreba značajno su unaprijedili infrastrukturu za pročišćavanje otpadnih voda, isto bi trebali pratiti i drugi. EU programi poput Interreg financiraju projekte za očuvanje voda, obnovu ekosustava i prilagodbu klimatskim promjenama.

Regulacija rijeke i uništavanje prirodnih močvara smanjuju prirodnu obranu od erozije. To pogađa poljoprivredna područja i povećava taloženje sedimenta u plovnim putevima. Na primjer, godišnji prosječni gubici produktivnosti veći od pet posto očekuju se u Albaniji, Moldaviji, Rumunjskoj, Srbiji i zapadnoj Ukrajini.

Europska regija mogla bi se suočiti sa značajnim gubitkom radnih mjesta i godišnjim troškovima ekstremnih vremenskih uvjeta povezanih s klimom od približno 184 USD milijardi do kraja stoljeća, ako ne uložimo u bolje upravljanje vodnim resursima, poruka je Svjetske banke.