Klimatska kriza u fokusu: Nužan zaokret ka održivoj budućnosti

Iz najnovijeg izvješća Boston Consulting Groupa proizlazi zabrinjavajuća potvrda onoga što Ujedinjeni narodi već dugo upozoravaju: postoji ozbiljan jaz između onog što se trenutno doista čini i onoga što je potrebno učiniti kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5°C. Svakim danom sve više zaostajemo za postavljenim ciljevima koji su ključni za spas našeg planeta. Stoga je neophodno da globalno kao društva intenziviramo aktivnosti u borbi protiv klimatskih promjena, usmjeravajući se na tri ključna područja.

Prvo, hitno je potrebno da sve države i korporacije rekalibriraju svoje strategije prema postizanju kratkoročnih ciljeva, uključujući transparentnost u objavljivanju svojih planova za postizanje neto-nultih emisija.

Drugo, fokus mora biti na klimatskim inicijativama i financijskim ulaganjima koji omogućuju brze i značajne rezultate. To uključuje formiranje partnerstava za smanjenje emisija u lancima opskrbe, brzu adaptaciju postojećih tehnologija poput solarnih panela, vjetroturbina, električnih vozila, te izgradnju infrastrukture za energetsku efikasnost i smanjenje emisija metana.

Treće, potrebno je osigurati pravednu energetsku tranziciju koja će uvažiti različite ekonomske i socijalne posebnosti i izazove, kako bi se izbjeglo isključivanje bilo koje zajednice ili pojedinca.

Suočeni smo s neumoljivim klimatskim izazovima, zato je nužno odlučno i koordinirano globalno djelovanje kako bismo osigurali održivu budućnost za naš planet.

‘Podaci u ovom izvještaju poziv su na buđenje svijeta, potvrđujući da status quo više nije opcija’, izjavio je Rich Lesser, Globalni predsjednik Boston Consulting Groupa i Glavni savjetnik Saveza izvršnih direktora klimatskih lidera Svjetskog ekonomskog foruma. ‘Vlade, tvrtke i ostali dionici moraju djelovati ujedinjeno kako bi ispunili naše ambiciozne klimatske ciljeve. Naša kolektivna odgovornost je izgraditi otporniju i zeleniju budućnost za buduće generacije, i mi ne posustajemo u ostvarivanju naše misije’, naglasio je.

Postizanje cilja ograničenja zagrijavanja do 1,5°C u odnosu na predindustrijsko doba zahtijeva drastično smanjenje emisija za sedam posto godišnje do 2030., znatno više od smanjenja zabilježenog tijekom COVID-19 pandemije. S trenutnim porastom emisija od 1,5 posto godišnje, svijet se suočava s ozbiljnim klimatskim rizikom. Hitno je potrebno ojačati nacionalne obveze, korporativne strategije, razvoj održivih tehnologija i financiranje kako bi se izbjegle teške posljedice.

Dok 35 posto globalnih emisija spada pod ciljeve neto-nultih emisija do 2050., samo mali dio ima podršku stvarnih politika. Manje od petine velikih kompanija ima ciljeve usklađene s granicom od 1,5°C, a samo nekoliko ima konkretne planove za ekološku tranziciju. Većina potrebnog smanjenja emisija morat će doći od tehnologija koje su još uvijek skuplje i manje razvijene, zahtijevajući veće investicije i političku podršku.

Više od polovice sredstava potrebnih za borbu protiv klimatskih promjena još uvijek nedostaje, posebice u fazama razvoja novih tehnologija i infrastrukture. Financijski izazovi su dvostruko veći u zemljama u razvoju nego u razvijenima.

Europa i Rusija već su zagrijane za više od 2°C, Arktik čak za 4°C, a oceani bilježe rekordne temperature, što potiče negativan trend zagrijavanja. Trenutno, emisije nastavljaju rasti, zahtijevajući hitne i sveobuhvatne mjere.

Cilj ograničenja zagrijavanja 1,5°C nije politički izbor, već znanstvena nužnost, upozoravaju iz BCG-a. Svaki porast temperature iznad te granice izlaže nas većem riziku i povećava troškove za ekosustave, ekonomije i živote ljudi. Prilagodba je neizbježna, ali s porastom temperatura postaje skuplja i manje efikasna.

‘Zabrinjavajući trendovi i nedostatak napretka istaknuti u ovom sveobuhvatnom radu ne mogu se zanemariti. Hitnost i opseg klimatske krize zahtijevaju neodloživo i usklađeno djelovanje na globalnoj razini’, izjavio je Tomislav Čorak, direktor i partner u BCG-u. ‘Trošak nečinjenja jednostavno je previsok, a naša zajednička odgovornost je osigurati održivu i prosperitetnu budućnost za sve’, dodao je.

Prema istraživanju iz 2023. godine, deset zemalja u razvoju će se do 2030. godine suočiti s porastom troškova prilagodbe na klimatske promjene između 60 do čak 260 posto ako dosegnu zagrijavanje od 3,5°C. Stoga moramo ubrzati napore za ublažavanje, a zelene tehnologije moraju se brže razvijati i primjenjivati. Države, tvrtke i investitori moraju učiniti mnogo više i to vrlo brzo. To znači dramatičnu promjenu u odnosu na trenutnu razinu aktivnosti, koja je u svakom pogledu nedovoljna.

Unatoč nekim pozitivnim promjenama, ključne zemlje i dalje odgađaju svoje ambicije, postavljaju nedovoljno ambiciozne ciljeve za ovu dekadu ili se bore s izradom učinkovitih planova provedbe za postizanje tih ciljeva. Iako smo svjedoci povećanja nacionalnih obveza prema ciljevima neto nultih emisija, samo jedna trećina svjetskih emisija trenutno je obuhvaćena planovima za dostizanje neto nultih emisija do 2050. godine. Još je izraženiji nedostatak u kratkoročnim aktivnostima tijekom ove dekade, gdje samo 20 posto zemalja preuzima odgovarajuće kratkoročne obaveze. Manje od 10 posto ima ambiciozne politike za provođenje tih mjera.

Na primjer, Velika Britanija planira dodijeliti preko sto novih dozvola za eksploataciju nafte i plina, Francuska nije uspjela dostići svoje ciljeve za obnovljive izvore energije do 2023., privremeno je povećana upotreba ugljena u Europi nakon ruske invazije na Ukrajinu, a SAD je zabilježio rekordnu proizvodnju nafte i odobrio bušenje u Arktiku u 2023. godini.

Kada se radi o globalnom pristupu klimatskim promjenama, posebnu pažnju treba obratiti na pojedine zemlje koje imaju veću odgovornost zbog njihovog udjela u globalnim emisijama. Od deset najvećih svjetskih emitera, koji zajedno čine oko 65 posto globalnih emisija, pet zemalja – Kina, Indija, Rusija, Indonezija i Iran, na putu su da do 2050. godine proizvedu više od 300 gigatona više od onog što je dopušteno za održavanje razina potrebnih za dostizanje cilja od 1,5°C.

Ove zemlje predstavljaju skoro polovicu globalnog viška emisija stakleničkih plinova, što povećava potrebu za raspravom o pravednosti u klimatskim promjenama. Kada se uzme u obzir povijesna odgovornost i ekonomska sposobnost zemalja, EU i SAD zajedno s Kinom postaju podjednako odgovorni za smanjenje prekomjernih emisija. Time se naglašava važnost da razvijene zemlje, koje su odgovorne za veći dio povijesnih emisija, pruže značajnu financijsku i tehničku podršku zemljama u razvoju u globalnoj tranziciji.

Na korporativnoj razini, broj tvrtki koje su usvojile znanstveno utemeljene ciljeve porastao je više nego šesterostruko od kraja 2020. do kolovoza 2023. Međutim, brojne velike korporacije, posebice one izvan zapadnih zemalja, još uvijek nisu postavile svoje ciljeve ili, ako jesu, oni često nisu adekvatni u smislu obuhvatnosti i implementacije. Manje od 20 posto od tisuću najvećih svjetskih tvrtki je u skladu s ciljevima ograničavanja zagrijavanja na 1,5°C, dok gotovo 40 posto njih ne preuzima nikakve obveze prema ostvarenju neto-nultih emisija. Samo dva posto tvrtki ima sveobuhvatne, javno objavljene planove prelaska koji su stvarno doveli do smanjenja emisija u skladu s ciljevima od 1,5°C u razdoblju od 2018. do 2021. godine.

Većina poduzeća koja su smanjila svoje emisije u 2021. uglavnom su se oslanjala na manje zahtjevne strategije, kao što su poboljšanje energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energije. Inovativniji pristupi kao što su elektrifikacija i manje razvijene tehnologije još uvijek ne doprinose značajnom smanjenju emisija. Za ubrzanje napretka, tvrtke moraju povećati investicije u kompleksnija rješenja i prihvatiti veće financijske izazove i ulaganja.

Zelene tehnologije ne usvajaju se dovoljno brzo

Za dostizanje neto-nultih emisija neophodan je temeljit prelazak na održive izvore i metode proizvodnje energije, materijala i hrane – i to mora biti ubrzano. Iako postoje gotovo sve tehnologije potrebne za postizanje neto-nultih emisija, njihovo širenje je neujednačeno. Ekonomski isplative tehnologije kao što su obnovljiva energija i električna vozila mogu pridonijeti samo polovici potrebnih smanjenja emisija. No, druga polovica tehnoloških rješenja još nije troškovno konkurentna i stoga se sporije usvaja.

Za ostvarenje cilja neto-nultih emisija do 2050. godine, rješenja s manjim emisijama moraju postati norma unutar jedne generacije. Ovo zahtijeva da se sve relevantne tehnologije počnu brzo širiti na globalnoj razini. Trenutno, inovativne tehnologije poput vodika i tehnologije hvatanja i pohrane ugljika (CCUS) su daleko od postizanja potrebnih troškova i obujma.

Inovacije je nužno ubrzati kako bi se skratilo vrijeme od razvoja prototipova do masovne primjene. Povijesni primjeri poput razvoja cjepiva protiv COVID-19 pokazuju da je ubrzan razvoj moguć, no zahtijeva globalni pristup tretiranju klimatskih promjena kao krize koja ugrožava živote.

Nedostatak vještina i financiranja usporava napredak

Postoji značajna potreba za obučenom radnom snagom. Na primjer, za potrebe razvoja vjetroenergetskih projekata potrebno je obučiti stotine tisuća radnika. Slično tome, solarna strategija EU-a zahtijeva stotine tisuća novih radnih mjesta do 2030. godine.

Osim toga, nedostaje financiranje za klimatske projekte. Više od polovice od potrebnih 4 bilijuna (tisuća milijardi) dolara godišnje nedostaje, s posebno izraženim deficitom u financiranju ranih faza tehnološkog razvoja.

Za izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena ključno je dramatično pojačati mjere ublažavanja. To podrazumijeva:

• Povećanje ambicija i ubrzanje nacionalnih obveza, posebice u obnovi energetske infrastrukture i uključivanju sektora s visokim emisijama.
• Implementacija mehanizama za dekarbonizaciju, kao što su cijene ugljikovog dioksida.
• Vladine mjere za otklanjanje barijera tranziciji, uključujući ubrzavanje odobrenja i podršku za prekvalifikaciju radne snage.
• Veća korporativna odgovornost kroz postavljanje smjelijih ciljeva, povećanu transparentnost i akcije usklađene s ciljevima smanjenja emisija.
• Intenziviranje investicija u visokoefikasne tehnologije i infrastrukturu.
• Povećanje financijske podrške za klimatske projekte u zemljama Globalnog Juga, uz međunarodne sporazume koji su korisni za sve strane.

S obzirom na težinu izazova, ovi koraci su neophodni, jer će posljedice neaktivnosti biti još teže. S porastom globalnih temperatura, rastu i troškovi i izazovi odgađanja. Inicijative poput poreznih olakšica ili regulatornih zahtjeva mogu biti ključne za usmjeravanje globalnih emisija ka zadanim ciljevima.

Kolektivna promjena u mentalitetu koja potiče ljude na djelovanje te koja zaista odgovara hitnosti klimatske krize jedna je od najvažnijih promjena potrebnih za navigaciju prema sigurnoj klimi i pozitivnoj budućnosti.