Klimatske promjene dovode mnoga od najvećih svjetskih jezera u opasnost

Skladištenje vode u mnogim od najvećih svjetskih jezera naglo je opalo u posljednjih 30 godina, prema novoj studiji, s kumulativnim padom od oko 21,5 gigatona godišnje. Gubitak vode u prirodnim jezerima može se “u velikoj mjeri pripisati klimatskom zagrijavanju”, rekao je tim znanstvenika koji su objavili istraživanje u Scienceu, a koje je analiziralo satelitske podatke iz 1980 jezera i rezervoara između 1992. i 2020. Kada su kombinirali satelitske slike s klimatskih podataka i hidroloških modela, otkrili su “značajna smanjenja skladištenja” u više od polovice vodenih tijela.

Kombinacija informacija iz različitih izvora također je omogućila znanstvenicima da utvrde jesu li padovi povezani s klimatskim čimbenicima, poput povećanog isparavanja i smanjenih riječnih tokova, ili drugim utjecajima, uključujući preusmjeravanje vode za poljoprivredu ili gradove. 

Jezera koja nestaju već su uzrokovala izgladnjivanje i dislokaciju i povećala potencijal za međunarodne sukobe, uključujući Afriku, gdje jezero Chad presušuje, kao i u Južnoj Americi, gdje je jezero Poopó u Boliviji, nekoć drugo najveće tijelo u zemlji, nestalo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća

Nova studija pokazala je da gubitak vode u jezerima prevladava u velikim globalnim regijama, uključujući veliki dio unutrašnje Azije i Bliskog istoka, sjeveroistočnu Europu, kao i Oceaniju, Sjevernu i Južnu Ameriku i južnu Afriku. Ukupno 457 prirodnih jezera imalo je značajne gubitke vode od oko 38 gigatona godišnje, dok su 234 jezera pokazala povećanje akumulacije vode, a 360—otprilike trećina proučavanih jezera—nije pokazalo značajne promjene.

Samo otprilike jedna trećina ukupnog smanjenja pohrane vode u jezerima koja se suše nadoknađuje se povećanjem u drugim jezerima, a vodna tijela s rastućim razinama uglavnom su u udaljenim i rijetko naseljenim regijama poput unutarnje tibetanske visoravni, sjevernih velikih nizina u SAD-u i velikoj rascjepnoj dolini u Africi. Ova povećanja skladištenja potaknuta su uglavnom promjenama oborina i otjecanja, zaključak je studije.

Gotovo dvije trećine svih velikih akumulacija obuhvaćenih studijom doživjelo je značajan pad akumulacije, ali sliku komplicira činjenica da su rezervoari u cjelini pokazali neto povećanje akumulacije, zbog punjenja novostvorenih akumulacijskih jezera. Smanjenje količine vode pohranjene u rezervoarima napunjenim prije 1982. “može se uglavnom pripisati sedimentaciji”, pokazalo je istraživanje. Nalazi studije sugeriraju da je nakupljanje sedimenta glavni uzrok smanjenja skladištenja u postojećim rezervoarima na globalnoj razini, napisali su autori, s većim utjecajem od varijabilnosti u ciklusu vode u klimi.

Nova studija pomaže u povezivanju klimatskih promjena i globalnog zatopljenja i utjecaja na jezera. Jedinstveni skup podataka o globalnim jezerima nastao je pedantnim spajanjem različitih satelitskih informacija u koherentan vremenski niz razina jezera. 

Opadanje globalne površinske vode velikih razmjera ima stvarne posljedice za lokalno stanovništvo u mnogim regijama svijeta. Mnoga od tih lokalnih populacija ovise o skladištenju vode u jezeru, bilo za opskrbu vodom, ribolov i opskrbu hranom, hidroenergiju, navodnjavanje, plovidbu, rekreaciju. 

Smanjenje količine vode u jezerima dokumentirano novim istraživanjem moglo bi imati i druge klimatske učinke. Kada se razina vode smanji, sedimenti koji su prethodno bili potopljeni postaju izloženi zraku, a to izlaganje može potaknuti mikrobnu aktivnost i razgradnju organske tvari u sedimentima što dovodi do oslobađanja CO2, metana i drugih plinova. Stoga smanjene razine vode mogu potencijalno povećati emisije stakleničkih plinova iz izloženih sedimenata. Pad razine vode dokumentiran u studiji mogao bi imati velike implikacije na klimatske promjene.