Klimatske promjene izazivaju osjećaje kod ljudi; evo što je solastalgija

Istraživači s Instituta za eksperimentalnu biologiju M. Nencki pri Poljskoj akademiji znanosti, u suradnji s Odsjekom za psihologiju na Norveškom sveučilištu za znanost i tehnologiju i Sveučilištem SWPS, istraživali su utjecaj emocija na proklimatske radnje. Rezultati istraživanja su obećavajući.

Tuga zbog klimatskih promjena ima svoju riječ: Solastalgija

Ljudi već neko vrijeme osjećaju klimatske promjene ‘ovdje i sada’, kaže Dominika Zaremba, psihologinja, psihotraumatologinja i doktorandica na institutu Nencki u Varšavi. Zbog toga zabrinutost zbog klime nije tako jednostavna.

Ova zabrinutost uzrokuje niz emocija bliskih osjećaju gubitka. Ova vrsta tuge i stresa, uzrokovana klimatskim promjenama, naziva se ‘solastalgija’. To je osebujan osjećaj žalosti koji Dominika Zaremba uspoređuje s gubitkom bliske osobe, piše Euronews.

‘Vidjeti kako drveće vene, ljudi osjećaju tugovanje kao nakon gubitka’, kaže znanstvenica.

Ona se prisjeća studije koja je proučavala kako pojedinci misle o klimatskim promjenama. Ispitanici su dolazili iz svih društvenih slojeva, uključujući različite dobi i društvene skupine.

Najdublje iskustvo tuge zahvatilo je sudionike sa širim pogledom na klimu, ali i starije ljude koji se sjećaju sasvim drugačijeg krajolika svoje mladosti.

Prisjetila sam se riječi naše najstarije sudionice, koja je imala više od 80 godina, koja se jednostavno prisjetila kakve su bile zime u njezinu djetinjstvu, kaže Zaremba.

‘Rekla je da kad shvati da sada ima praunuke koji neće doživjeti grudanje ili sanjkanje, to joj natjera suze na oči. Dakle, stariji ljudi koji su vidjeli ovu degeneraciju okoliša, ovu progresivnu destrukciju, vjerojatno doživljavaju klimatske promjene snažnije.’

Snažni osjećaji dovode do potrebe za djelovanjem, ali za uključivanje djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena u svakodnevne navike, kratkotrajne emocije nisu dovoljne.

‘Kratkoročne emocije su poput iskri, ali neće utjecati na proklimatske odluke’

Rezultati studije, koju su proveli istraživači s Instituta za eksperimentalnu biologiju u suradnji s Odsjekom za psihologiju na Norveškom sveučilištu za znanost i tehnologiju i Sveučilištem SWPS, pokazali su širok raspon emocija koje ljudi osjećaju u vezi s klimatskim promjenama.

Tijekom analiza razvijen je alat pod nazivom Climate Emotion Inventory. Omogućio je demonstraciju osam glavnih emocija.

Studija je pokazala da su dominantne emocije u kontekstu klimatskih promjena ljutnja, bespomoćnost, entuzijazam, usamljenost, krivnja, tuga, prezir i strah.

Također se pokazalo da snaga emocija ima drugačiji utjecaj na pro-klimatske stavove.

Naknadno istraživanje, u kojem je sudjelovalo 200 ljudi iz cijele Poljske i Norveške, imalo je za cilj ispitati utjecaj emocija izazvanih pojedinačnim pričama na radnje koje se poduzimaju nakon čitanja ili slušanja u stvarnom životu.

Sudionici su bili izloženi više ili manje emotivnim pričama, a kasnije su imali priliku donirati određeni iznos novca odabranoj organizaciji za klimatske promjene.

Studija je otkrila da je spremnost sudionika na doniranje bila slična bez obzira na to jesu li bili izloženi emocionalno evokativnim pričama ili neutralnim pričama.

U daljnjim fazama istraživanja znanstvenici su poboljšali metodologiju uvođenjem preciznijih zadataka za sudionike i korištenjem MRI skeniranja mozga.

Studija je potvrdila nepostojanje korelacije između kratkoročnih emocija i pro-klimatskog ponašanja (u ovom slučaju sudionici su dobili izbor između dvije mogućnosti djelovanja – smanjenje emisije CO2 ili prihvaćanje financijske nagrade).

‘Kratkotrajne emocije su poput iskri’, kaže Dominika Zaremba. ‘Mala iskra je mali učinak. Dugoročno, s druge strane, jače emocije koje se dulje nakupljaju imaju učinak, primjerice ljutnja, na korporacije, na institucije, na političare, na poznate osobe, što je već motivirano slušanjem mnogo priča, dolaskom do mnogo izvora.’

‘Kada djelujemo zajedno, cijeli sustavi se mogu promijeniti’

Međutim, prema istraživačima, nedostatak korelacije između kratkoročnih emocija i proklimatskih odluka ne poništava cjelokupnu liniju istraživanja.

Studije koje su prethodno provedene s Climate Emotion Inventory pomogle su u mjerenju dugoročnih emocionalnih stavova sudionika prema klimatskim promjenama.

S njima je također korišteno MRI skeniranje. Sudionici su ocjenjivali intenzitet svojih emocija povezanih s klimom prije nego što su ušli u skener i čuli osobne priče.

U ovom slučaju, rezultati su bili obećavajući – primijećeno je da dugotrajna tuga, ljutnja i krivnja rezultiraju odlukama koje su povoljnije za klimu.

‘Dvije emocije koje su nam se pokazale kao jaki motivatori su ljutnja i suosjećanje – postoji ta tuga u tom suosjećanju, ali to mora biti ta želja da se ublaži patnja.’

‘Možemo upotrijebiti znanje o emocijama kako bismo oblikovali proklimatsko ponašanje’, nastavlja Zaremba. ‘Ljutnja je zapaljiva i dobra je za pobuđivanje početnog interesa. Međutim, ljutnja sama po sebi bit će nemoćna ljutnja. Ali ljutnja koju već možemo negdje preusmjeriti pretvara se u konkretnu akciju.’

Pozitivne emocije, poput nade i grupne akcije također su potrebne za održavanje ljutnje.

‘Zajednica dobro djeluje protiv izgaranja. Otuđenost slabi volju za djelovanjem. Kada djelujemo zajedno, cijeli se sustavi mogu promijeniti’, kaže Zaremba.