Klimatske promjene mogle bi uzrokovati širenje hibridnih vrsta medvjeda

Polarni medvjedi su najveći kopneni grabežljivci na Zemlji. U posljednje vrijeme sve češće križaju svoje puteve sa smeđim medvjedima na višim geografskim širinama, što rezultira pojavom hibridne vrste, nastale međusobnim parenjem smeđeg i polarnog medvjeda, kolokvijalno nazvane “brolar” medvjedima, koji sve više naseljavaju Arktik.

Godine 2006. lovac je na kanadskom Arktiku ustrijelio medvjeda koji nije izgledao kao ostali. DNK testiranje je kasnije potvrdilo da je životinja zapravo dijelom grizli, dijelom polarni medvjed. U godinama nakon toga, “brolar” medvjedi sve su se više pojavljivali u Sjevernoj Americi, a sada istraživači u Sibiru upozoravaju da bi se isto moglo dogoditi i drugdje na ledenom sjeveru. Prema istraživačima iz Rusije,  smeđi medvjedi se sele u tundru, i to u područja gdje žive polarni medvjedi. 

Polarni i mrki medvjedi razišli su se jedni od drugih tek prije oko 500.000 godina. Iako je neuobičajeno, parenje između njih dvoje povremeno može rezultirati plodnim potomstvom.

Kako se klimatske promjene pojačavaju, otkrivajući nove zemlje i izvore hrane, ovi bi događaji mogli postati češći kako se smeđi medvjedi kreću prema sjeveru i sve češće križaju s polarnim medvjedima. Slično tome, topljenje morskog leda tjera polarne medvjede na kopno, ponovno čineći susrete između njih dvoje vjerojatnijim. Lokalno stanovništvo u nekim dijelovima Rusije već je primijetilo da dvije vrste posjećuju ista mjesta. U regiji Yakutia u Sibiru postoje dvije populacije polarnih medvjeda koje bi se mogle pariti sa smeđim medvjedima.

Neke studije procjenjuju da bi polarni medvjedi mogli biti blizu izumiranja do 2100. godine, osim nekoliko usamljenih podpopulacija u najvišim dijelovima Arktika. A ako se dovoljan broj njih križa sa smeđim medvjedima, čista bi vrsta mogla nestati i prije. Već se očekuje da će broj polarnih medvjeda drastično pasti kako se morski led topi, ali stručnjaci su sada zabrinuti da će kod preostalih jedinki njihova genetika biti razvodnjena hibridizacijom.

Godine 2010. istraživači u Sjevernoj Americi zapravo su pronašli medvjeda brolar čija je majka bila hibrid, a otac smeđi medvjed.

Za razliku od polarnih medvjeda koji se većinom hrane lojem i mesom, smeđi medvjedi imaju super raznoliku prehranu. Pojest će gotovo sve što im padne pod ruku, što znači da će se vjerojatno bolje nositi s promjenama okoliša koje bi mogle nastupiti u budućnosti.

Polarni medvjedi nisu ni približno tako prilagodljivi, no možda bi novi geni smeđih medvjeda mogli pomoći ovoj vrsti da preživi na Arktiku. Ako je to slučaj, polarni medvjedi možda će i dalje postojati u desetljećima koja dolaze, ali nikada neće biti potpuno isti kao prije.

Jednog dana mogli bi čak predstavljati potpuno novu vrstu.