Koje su tkanine najodrživije i zašto je to bitno kod kupovine?

Svaki komad odjeće ima utjecaj na okoliš, no veliko je pitanje – koliki je utjecaj? Kupci zabrinuti za cijeli životni ciklus svoje odjeće trebali bi naučiti više o proizvodnom procesu koji ide u izradu tkanina i gdje one završavaju nakon upotrebe. Ovaj mali vodič za tkanine teško da je sveobuhvatan, ali je dobar uvod u točke koje vrijedi razmotriti sljedeći put kad budete u kupnji.

Lan

Lan je biljna tkanina izrađena, kako joj i samo ime kaže,  od lana koja se može uzgajati na neravnom terenu koji nije pogodan za proizvodnju hrane. Može se uzgajati i prerađivati bez kemikalija, iako se to češće događa u Europi, a manje u Kini. Konvencionalno platno se prerađuje u vlakna iz usjeva sirovog lana kroz proces otapanja vodom. To uključuje namakanje usjeva lana u rijekama ili vodenim putovima, što rezultira velikom količinom zagađivača koji ulaze u vodene putove. To uključuje ostatke agrokemikalija, kao i prirodni otpad. Naravno, postoje ekološki prihvatljivije metode obrade. To su kvašenje rosištem i kvašenje enzimima. Ovi procesi pretvaraju sirovi usjev u vlakna dok izbjegavaju onečišćenje vode povezano s postupkom otapanja vode.

Pamuk

Pamuk je prirodno biljno vlakno koje se koristi u odjeći, namještaju i drugim mješavinama tekstila, poput rajona i sintetike. To je izdržljiva, prozračna i vrlo svestrana tkanina. Također je biorazgradiv, što je veliki plus, s obzirom na štetu koju uzrokuju sintetičke tkanine. Pamuk, međutim, koristi ogromnu količinu vode (gotovo 3 posto globalne potrošnje vode), pesticida (7 posto svih kemikalija koje se koriste u poljoprivredi u SAD-u) i obradivog zemljišta (2 posto globalno). Organski pamuk može poboljšati kemijski učinak, ali obično zahtijeva više zemlje jer se prinosi usjeva smanjuju.

Vuna

Ako se slažete s činjenicom da je vuna životinjski proizvod, ovo bi mogla biti ekološki prihvatljiva opcija. Vuna je čvrsta, otporna na gužvanje, elastična (što znači da dobro zadržava svoj izvorni oblik) i može upiti znatno više vlage od pamuka i drugih materijala prije nego što postane vlažna. Lako drži šarene boje, bez upotrebe kemikalija. Vuna može zamijeniti mnoge vodootporne sintetičke materijale i poliestersko runo koji su istaknuti u opremi za aktivnosti na otvorenom bez straha od odvajanja mikrovlakana. Najveći problem s vunom je emisija metana koji ispuštaju ovce. Preko 60 posto ugljičnog otiska vune dolazi od samih ovaca, za razliku od drugih industrija tkanina čije veće emisije potječu iz procesa proizvodnje tkanina. Ove se ovce, međutim, obično uzgajaju na neobradivom zemljištu.

Poliester

Odjeća od poliestera vrlo je popularna. Ljudima se sviđa zbog rastezljivosti, izdržljivosti i udobnosti, ali važno je upamtiti da je to plastika proizvedena od sirove nafte (energetski intenzivan proces). Iako neki proizvođači dodaju reciklirani poliester (često dobiven iz plastičnih boca) svojim tkaninama, oni imaju iste ekološke posljedice kao novi poliester, što istraživači tek počinju shvaćati. Ono što sada znamo jest da svako pranje ispušta plastična mikrovlakna u vodene tokove i ona traju neograničeno dugo, zagađujući jezera i oceane i progutaju ih životinje i, neizravno, ljudi.

Što odabrati?

Odaberite organske tkanine kad god je to moguće. One jesu skuplje, što znači da ćete vjerojatno kupiti manje, ali i to je dobra stvar. Moramo se osloboditi mentaliteta brze mode koji potiče brze promjene trendova i kvazi-jednokratnog stava prema odjeći. Ključni dio etičke mode je kupnja odjeće koju planiramo iskoristiti, odjeće koja neće završiti u smeću ili na gomili donacija nekoliko mjeseci kasnije. Da bismo to učinili, moramo odabrati tkanine koje ćemo uživati nositi, koje dobro prianjaju uz našu kožu i koje će trajati. Ili, kao što je Carrie Bradshaw jednom rekla, nikad ne kupujte ništa što je manje od fantastičnog. Tada znate da ćete taj komad nositi uvijek iznova.