Milijuni Amerikanaca vraćaju se u urede; lome se koplja koliko je to štetno za okoliš

Američka vlada je najveći poslodavac u zemlji. Prema američkom Uredu za upravljanje osobljem, 2,3 milijuna Amerikanaca zaposleno je u državi.

Otprilike 1,1 milijun tih zaposlenika do sada je ispunjavalo uvjete za rad na daljinu, a Reuters izvještava da njih 228.000 radi potpuno na daljinu. Od onih koji rade na daljinu – dijelom u uredu, a dijelom kod kuće – oko 61 posto radnog vremena provedu u uredu.

Zahtjev za povratak tih 1,1 milijuna ljudi na radna mjesta mogao bi predstavljati kaznene promjene.

‘Savezni radnici koji su dulje vrijeme radili na daljinu vjerojatno su donijeli značajne životne odluke na temelju svojih fleksibilnih radnih aranžmana’, kaže dr. Julia Richardson, profesorica upravljanja ljudskim resursima na Sveučilištu Curtin. ‘Možda je to utjecalo na to gdje su kupili kuću, koju školu pohađaju njihova djeca i što njihov suprug ili partner radi’.

Dr Richardson je zaključila da će Trumpova naredba vjerojatno imati ‘dramatičan učinak valova’ na radnike i njihove obitelji.

Smanjuje li rad od kuće vaš ugljični otisak?

Postoji i druga strana remobilizacije tako ogromne radne snage. Emisije ugljika i klimatske promjene nisu visoko na dnevnom redu novog predsjednika, ali prisiljavanje tako velikog broja radnika na svakodnevno putovanje moglo bi imati dalekosežne posljedice za okoliš.

‘Vraćanje federalnih službenika na uredski rad s punim radnim vremenom značajno bi povećao emisije stakleničkih plinova’, kaže za Euronews Green Fengqi You, profesor inženjerstva energetskih sustava na Sveučilištu Cornell.

‘Naša prošla istraživanja pokazuju da rad na daljinu može smanjiti ugljični otisak do 54 posto, dok hibridni modeli nude smanjenje od 11 do 29 posto. Potpuno vraćanje na rad u uredu poništilo bi ove prednosti za okoliš i pogoršalo emisije iz korištenja osobnih vozila, osobito u područjima u kojima nedostaje robustan javni prijevoz.’

Zašto je slanje radnika natrag u ured štetno za okoliš?

Ako pitate bilo kojeg udaljenog radnika o prednostima rada od kuće, vjerojatno će vam reći o svojoj boljoj ravnoteži između posla i privatnog života, povećanoj produktivnosti i uštedi vremena jer ne putuju na posao. Ono o čemu manje čujete je značajna emisija ugljika koju smanjuju svojim životnim stilom ne odlazeći na radno mjesto.

Najveći dio ovih ušteda dolazi od svakodnevnog putovanja na posao. Tipičan putnik u automobilu u SAD-u emitira oko 350 grama CO2 po prijeđenoj milji. Međutim, kada je ta milja u prometnoj špici, emisije mogu porasti za oko trećinu.

Uštede energije mogu se postići i na radnom mjestu, ali samo ako se zgradom pravilno upravlja. Održavanje velike zgrade potpuno otvorenom s manje ljudi sve bi uštede učinilo zanemarivim, jer većina emisija zgrada nije osjetljiva na popunjenost.

Bolje rješenje je odrediti odgovarajuću veličinu zgrade i primijeniti dijeljenje sjedala ili hotdesking za smještaj hibridnih radnika. Cornellovo modeliranje pokazalo je da bi se emisije stakleničkih plinova mogle smanjiti za 28 posto prema ovoj strategiji.

Međutim, istraživači također ističu da se utjecaj na okoliš razlikuje ovisno o pojedinom radniku i poslovanju. Radnik koji živi u velikom gradu s lakim pristupom mogućnostima masovnog prijevoza imao bi daleko niži ugljični otisak pri putovanju na posao od onoga koji se vozio benzinskim automobilom sat vremena do svog ureda.

Tu su i kompenzacije veće potrošnje energije u kući dok zaposlenik radi na daljinu. Začudo, istraživanje je otkrilo da su ljudi koji su radili od kuće češće odlazili na osobna putovanja svojim automobilima te su kao obitelj imali više automobila.

‘Rad na daljinu nije nula ugljika, a prednosti hibridnog rada nisu savršeno linearne’, kaže Fengqi You. ‘Svi znaju da bez putovanja na posao štedite energiju u prijevozu, ali uvijek postoje učinci životnog stila i mnogi drugi čimbenici’.

Kako će povratak na posao utjecati na federalne ciljeve smanjenja ugljika?

Vraćanje ljudi na radna mjesta imat će trošak ugljika. Kao i emisije pri putovanju na posao, više ljudi u zgradi značit će veću potrošnju energije, više hlađenja ljeti i više korištenja vode.

Pod prethodnom upravom, savezne su zgrade imale cilj za neto nulte emisije do 2045., uključujući smanjenje od 50 posto do 2023. Pojedinosti te politike, koju drži Ured saveznog glavnog dužnosnika za održivost, sada su dostupne samo putem arhive.

Trenutačna politika saveznih standarda energetske učinkovitosti zgrada, ažurirana 27. siječnja, zadržava neke elemente standarda dobre prakse. Ali ova ažurirana pravila sada uključuju više otvorenih formulacija kao što su ‘u mjeri u kojoj je to izvedivo’ i ‘ako je isplativo tijekom životnog ciklusa’.

Dakle, iako se federalne zgrade još uvijek potiču na poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih tehnologija, uvijek postoji karta za izlazak iz zatvora.

Što se tiče prometa, prethodna je administracija radila prema ciljevima Pariškog sporazuma, s odgovarajućim ciljem nulte neto emisije do 2050. i privremenim ciljem od 50-52 posto ispod razine iz 2005. do 2030. Ovdje su potrebni agresivni ciljevi: prijevoz čini jednu trećinu američkih emisija stakleničkih plinova.

Predsjednik Trump nije izričito spomenuo prijevoz, iako je opozvao naredbu koja zahtijeva da polovica svih novih prodanih vozila budu električna. Ono što je ključno, on se povukao iz Pariškog sporazuma, tako da je neto nulti cilj sada donekle proizvoljan.

Za sadašnju upravu još je važnije “poboljšana odgovornost vladinih birokrata”. U priopćenju Bijele kuće dalje se kaže da ‘američki narod zaslužuje najkvalitetniju uslugu od ljudi koji vole našu zemlju’, prije nego što se navede da samo 6 posto federalnih službenika radi osobno.

U strogo sročenom dopisu poslanom 22. siječnja, Charles Ezell, vršitelj dužnosti direktora Ureda za upravljanje osobljem, opisao je rad na daljinu kao ‘prepreku’ i ‘nacionalnu sramotu’.