Nekoliko otrovnica živi u Hrvatskoj, stručnjak objašnjava kako se ponašati prilikom susreta

Zmije su na našoj planeti prisutne više od sto milijuna godina, a danas više od 2900 opisanih vrsta nalazimo na svim kontinentima, osim na Antarktici. U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija od kojih je samo nekoliko otrovnica.

Kako ih prepoznati, što napraviti prilikom susreta s njima te što poduzeti u slučaju ugriza otrovnice za vrijeme boravka u prirodi, doznala je Hina od herpetologa Dušana Jelića. Herpetologija je, pojasnimo, grana zoologije koja se bavi proučavanjem vodozemaca i gmizavaca, piše za Hinu Blanka Kufner.

Otrovnice

”Riđovka ima tamnu cik – cak prugu duž leđa i karakteristične oči s vertikalnim zjenicama, obično je manja od poskoka, a preferira vlažna i močvarna područja, šume, livade i obronke planina. Često se može naći uz rubove šuma ili na vlažnim travnatim područjima”, rekao je Jelić uz napomenu da joj boja može varirati od smeđe do sive, s crvenkastom nijansom na leđima.

Na poskoka se češće nailazi na suhim, stjenovitim područjima, primjerice u kamenjarima, stjenovitim šumama i obroncima planina, ali i u grmlju te na livadama. Riđovke su obično manje agresivne i, ako se osjećaju ugroženo, za razliku od poskoka uglavnom se povlače ili pokušavaju pobjeći.

Obje zmije su otrovnice, ali im otrovi imaju različite učinke po organizam. Riđovkin je obično manje toksičan od otrova poskoka, međutim i dalje može uzrokovati ozbiljne simptome ako pravovremeno ne reagiramo.

Riđovka

Ova vrsta naraste otprilike do 75 cm, a poznata je još i pod nazivima šarka i crnostrig. Ima veliku glavu, uski vrat i punije tijelo.

“Riđovke dolaze u tri forme. Najčešća je s kontinuiranom cik – cak šarom kao i kod poskoka, zatim potpuno crne boje i s isprekidanom cik – cak linijom koja onda izgleda kao niz kosih crtica. Takve jedinke su rijetke i naseljavaju samo vrlo visoke planine Balkana, kod nas možda dolazi na Dinari, svakako na Troglavu. Sve ostale populacije imaju cik – cak liniju”, opisuje Jelić.

Naseljava surovije predjele, prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u Gorskom kotaru te kao i sve zmije dobro pliva. Preko dana se sklupča i sunča ili odmara ispod neke gomile (kamenja, korijenja) ili u rupama. Strogo je dnevna vrsta i voli sunce. U proljeće prvi izlaze mužjaci, a dva do tri tjedna kasnije možemo vidjeti ženke. Tada započinje ritual parenja.

Poskok

Poskok voli suha i osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja kao što su suhozidi. Povremeno se penje po niskom grmlju i drveću, a česti su mu plijen mali sisavci.

Relativno je spor, no po potrebi može biti brz. Iznenadimo li ga, sikće i bježi ili se ukipi. “Ako je ugrožen, branit će se ugrizom, a ime je dobio po mitu da skače i da u skoku može ugristi čovjeka. Međutim, to nije točno”, napominje Jelić.

U hladnijim krajevima spava zimski san, a posebno je opasan ujesen kada se penje na drveće. No, ne treba previše brinuti, jer prema službenim podacima u Hrvatskoj je bilo vrlo malo ugriza, a broj smrtnih slučajeva iznimno je malen.

Poskok je najčešće aktivan od kraja travnja do početka prosinca, ovisno o temperaturi. Parenje se odvija krajem travnja i 20-30 dana u svibnju. U proljeće i jesen aktivan je danju, a po ljeti je aktivniji u sumrak i noću. Osjeća vibracije pa je prilikom hodanja prirodom dobro lupati štapom o tlo kako bismo ga upozorili na naše prisustvo.

Prevencija od ugriza

Prilikom odlaska u prirodu – na područja na kojima zmije obitavaju – potrebno je poduzeti mjere opreza. To podrazumijeva odgovarajuću obuću, duge hlače i majice dugih rukava.

”Zmije osjećaju vibracije od hodanja pa će se u većini slučajeva maknuti s puta. Dobro je imati štap za provjeru područja kojim se krećemo i ne gurati ruke u nepregledna mjesta. Ujesen valja obratiti pažnju na grane pokraj kojih prolazimo. Ako dođe do susreta, ne treba ih uznemiravati”, poručuje Jelić.

Dođe li do ugriza zmije, važno je ostati priseban i pozvati pomoć. Ugriženu osobu treba prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na broj 112 kako bi se primio protuotrov. Važno je također što više mirovati i po mogućnosti imobilizirati dio tijela s ugriznom ranom.

Osim otrovnih zmija, u Hrvatskoj obitavaju još i: bjelica, bjelouška, crna poljarica, crnokrpica, crvenkrpica, crvolika sljeparica, kravosas, ribarica, plavetna poljarica, smukulja, šara poljarica, zmajur i žuta poljarica. Sve su zakonom zaštićene i ne smiju se uznemiravati niti uzimati iz prirode.

Poluotrovnice

Dvije zmije se nazivaju poluotrovnicama – zmajur i crnokrpica. Zmajur naraste i do dva metra, a možemo ga sresti u priobalju, od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Crnokrpica je jedina naša noćna zmija i naraste samo do 100 cm, a naseljava priobalna područja Dalmacije.

”Poluotrovnice imaju žlijezde koje proizvode otrov, ali ga ubrizgavaju stražnjim zubima pa ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu naudile. Nakon ugriza zmajura nastaje samo blaža lokalna reakcija. Iako i crnokrpica ima otrovan ugriz, niti ona ga zbog malih ustiju ne može iskoristiti”, kaže Jelić.

Ističe na kraju da su zmije vrlo važne za ekosustav jer tamane male sisavce, pa je tako u vrijeme ”Crne kuge” bilo manje oboljelih u područjima gdje nije bilo štakora i miševa, glodavaca kojima se one hrane. Sve su danas poznate vrste zmija mesožderi, a u njihovoj su prehrani uglavnom žabe, gušteri, druge zmije, ptice i njihova jaja, mali sisavci, ribe i kukci.