Nevjerojatno: ovo voće i povrće zapravo je originalno izgledalo sasvim drugačije

Kad se nalazite u svojem omiljenom supermarketu ili na tržnici, gledate sve to svježe voće i povrće i sve izgleda tako poznato. Ali voće i povrće koje vidite nimalo ne podsjeća na svoje pretke od prije tisuća godina. A većina ih nema ni isti okus. Tu činjenicu možemo zahvaliti našim precima koji su željeli veće, ukusnije i privlačnije plodove. Danas puno govorimo o GMO-u, ali selektivni uzgoj postoji već dugo vrijeme. Spomen genetski modificirane hrane danas izaziva snažne reakcije, ali ljudi mijenjaju genetiku naših omiljenih proizvoda već tisućljećima. Ovih sedam voća i povrća potpuno su se promijenili kroz povijest. 

Kukuruz

Kukuruza ima posvuda, pogotovo ljeti. To ne znači da točno znamo odakle je došao. Zapravo, njegovi se biološki počeci smatraju misterijom. Neki su znanstvenici na kraju povezali kukuruz s meksičkom travom zvanom teosinte. Trava ima tanke klasove sa samo nekoliko desetaka zrna unutar tvrdog omotača. Teosinte je prvo klasificiran kao bliži rođak riže, a ne kukuruza. Ali potom su znanstvenici otkrili ne samo da kukuruz i teosinte imaju slične kromosome, već da su dvije biljke blisko povezane.

Lubenica

Još jedan ljetni favorit, lubenica, prisutna je već tisućljećima. Arheolozi su pronašli sjemenke lubenice u 5000 godina starom naselju u Libiji. Slike lubenica (kao i stvarne sjemenke lubenice) otkrivene su u egipatskim grobnicama izgrađenim prije više od 4000 godina, uključujući grobnicu kralja Tuttabana. Rane lubenice vjerojatno nisu imale popularno crveno meso kakvo danas poznajemo. Bile su dosta bljeđe s puno manje mesa i više sjemenki.

Banana

Studija iz 2011. proučavala je evoluciju popularne, poznate žute banane. Analizirala su se multidisciplinarna otkrića iz arheologije, genetike i lingvistike kako bi se otkrilo kada i odakle potječu banane. Moderne banane razvile su se iz dviju divljih sorti: Musa acuminata koja se  opisuje kao vretenasta biljka s malim mahunama sličnim bamiji koje su uzgajane za proizvodnju plodova bez sjemenki i snažnije Musa balbisiana koja je imala tvrde, velike sjemenke. 

Mrkva

Svijetlo narančaste i omiljene kod zečeva, konja, a itekako i kod ljudi, mrkve se lako uzgajaju i prisutne su već duže vrijeme. Povjesničari vjeruju da su i stari Grci i Rimljani uzgajali mrkvu.  Te prve biljke bile su vrlo tanke i prljavo bijele ili ljubičaste boje. Obično su imale rašljast korijen, poput današnje divlje mrkve.

Jabuka

Predak moderne jabuke izgleda relativno slično onome što danas nalazimo u supermarketima. Ali okus se svakako razvio tijekom godina. Malus sieversii je divlja jabuka porijeklom iz planina Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana i Kine. Istraživanja su pokazala da je ovo voće, koje nazivaju i azijska divlja jabuka, jedan od glavnih predaka naše domaće jabuke. Sitna je i kisela, za razliku od slatkih jabuka koje danas jedemo.

Rajčica

Rane inkarnacije ove biljke imale su malene zelene ili žute plodove. U kulinarstvu su je koristili Asteci, a kasniji su je istraživači donijeli u Španjolsku i Italiju. Iako je sada glavna namirnica u tim zemljama, povijesni spisi nam kažu da su se 1700-ih bojali rajčice i da su je zvali “otrovna jabuka” jer su ljudi mislili da aristokrati umiru nakon što su je pojeli. 

Patlidžan

Sada poznati po jakoj ljubičastoj boji, patlidžani su u povijesti imali nekoliko nijansi uključujući bijelu, žutu i azurnu. Neke su biljke čak imale bodlje. Nekoliko sanskritskih dokumenata, koji datiraju čak iz 300. godine pr. Kr., spominju ovu biljku raznim opisnim riječima, što sugerira njezinu veliku popularnost.