Klimatolog objašnjava zašto je važno da Amoc ne kolabira: Za neke europske zemlje rizici će biti egzistencijalni

Što je Amoc?

Amoc, ili atlantska meridionalna preokretna cirkulacija, sustav je oceanskih struja koji donosi toplinu u sjeverni Atlantik. Topla površinska voda iz tropa teče prema sjeveru i oslobađa svoju toplinu u subpolarnom Atlantiku, južno od Grenlanda i zapadno od Britanije i Irske. Zatim se hladi i tone na dubinu između 2000 m i 3000 metara prije nego što se vrati na jug kao hladna struja.

Amoc je jedan od najvećih sustava za prijenos topline na našem planetu, koji pokreće ekvivalent 50 puta većem od ljudske potrošnje energije, a ima posebno snažan utjecaj na klimu u Europi, utječe na unos CO2 u oceanu i opskrbu kisikom, kao i na obrasce padalina u tropima, piše The Guardian.

Po čemu se Amoc razlikuje od Golfske struje?

Povezani su jer tok rijeke Amoc prema sjeveru ide preko Golfske struje, koja je topla i brza struja Atlantskog oceana koja izvire iz Meksičkog zaljeva, zatim teče kroz floridske tjesnace, uz obalu SAD-a i zatim preko prema Europi. Amoc doprinosi samo 20% protoku vode Golfske struje, ali veći dio prijenosa topline, budući da je Amokov duboki povratni tok vrlo hladan. Radi kao sustav centralnog grijanja.

Što se događa s Amocom?

Postoje naznake da je Amoc usporio zadnjih 60 ili 70 godina zbog globalnog zagrijavanja. Najzlokobniji znak je hladna mrlja iznad sjevernog Atlantika. Regija je jedino mjesto na svijetu koje se ohladilo u posljednjih 20-ak godina, dok se svugdje drugdje na planetu zagrijalo – znak smanjenog prijenosa topline u tu regiju, upravo ono što su klimatski računalni modeli predvidjeli kao odgovor na Amoc usporavanje kao rezultat emisije stakleničkih plinova.

Postoje li drugi pokazatelji da Amoc slabi?

Da. Uz istočnu obalu Sjeverne Amerike nalazi se područje prekomjernog zagrijavanja, što je predviđeno klimatskim modelima i oceanografskom teorijom kao rezultat usporavanja Amoca, koji Golfsku struju gura bliže obali.

Drugi pokazatelj je smanjenje sadržaja soli u morskoj vodi. U regiji hladnih mrlja salinitet je na najnižoj razini od početka mjerenja prije 120 godina. To je vjerojatno povezano s usporavanjem Amoca i donošenjem manje slane vode i topline iz suptropskih područja.

Zašto je udio soli značajan?

Kada je voda manje slana, manje je gusta, što otežava tonjenje. To je važno jer je proces tonjenja ono što pokreće Amoc. Što je voda svježija, to je sporija.

Što uzrokuje promjenu saliniteta?

Prvo, na salinitet izravno utječe globalno zagrijavanje, koje pospješuje ciklus vode pa dolazi do većeg isparavanja u suptropima i više oborina u subpolarnim oceanima. To dovodi do osvježavanja subpolarnog oceana. Tu su i dodatni doprinosi otapanja morskog leda i gubitka kontinentalnog leda s grenlandske ledene ploče, što je slatka voda koja teče u ocean.

To je pojačavajuća povratna informacija: kako Amoc slabi, subpolarni oceani postaju manje slani, a kako oceani postaju manje slani, Amoc postaje slabiji. U određenom trenutku to postaje začarani krug koji se nastavlja sam po sebi sve dok Amoc ne umre, čak i ako prestanemo tjerati sustav daljnjim emisijama.

Kada bi slabljenje Amoca moglo doći do točke s koje nema povratka?

Ovdje je velika nepoznanica – pitanje vrijedno milijardu dolara – koliko je daleko ova prekretnica. Vrlo je teško odgovoriti, jer je proces nelinearan i bio bi potaknut suptilnim razlikama u salinitetu, koje zauzvrat ovise o količini padalina i naoblake nad oceanom, kao i o brzinama otapanja Grenlanda. Teško ih je točno modelirati u računalima, tako da postoji velika neizvjesnost kada će se dosegnuti kritična točka.

Koji bi bili znakovi upozorenja o kolapsu Amoca?

Moramo nastaviti pratiti tok vode u Atlantiku, što se radi s projektom Rapid. Također bismo trebali pratiti duboko zimsko miješanje u sjevernom Atlantiku i nordijskim morima. Ako dubinsko miješanje počne znatno opadati, to bi mogao biti rani pokazatelj da se približavamo prekretnici. Postoje neki znakovi za to, ali još nemamo dovoljno podataka da bismo bili sigurni.

Koje bi bile posljedice kvara Amoca?

To se ponavljalo u povijesti Zemlje, posljednji put tijekom posljednjeg ledenog doba, kada su velike ledene mase kliznule u ocean – takozvani Heinrichovi događaji – dodajući otopljenu vodu koja je razrijedila slanost sjevernog Atlantika. Ovo su među najmasovnijim preokretima klimatskih uvjeta u povijesti Zemlje.

Učinci uključuju hlađenje sjeverne hemisfere, posebno sjeverozapadne Europe. Došlo bi i do pomicanja tropskog oborinskog pojasa prema jugu, što je loše jer će se kiše odmaknuti od prašuma u krajeve koji nisu navikli na toliku količinu oborina. Dakle, to će značiti suše u nekim regijama i poplave u drugima.

Kolaps Amoca također bi imao veliki utjecaj na razinu sjevernog Atlantika, koja bi se podigla za pola metra ili tako nešto, uz porast uzrokovan globalnim zagrijavanjem. To bi također smanjilo unos CO2 u ocean jer Amoc potonući u sjevernom Atlantiku odvodi mnogo CO2 u duboke oceane gdje je sigurno zaključan od atmosfere.

Kolaps Amoc-a također bi promijenio opskrbu hranjivim tvarima i smanjio kisik u dubokim oceanima. To bi imalo ogroman učinak na biologiju mora i cijeli ekosustav sjevernog Atlantika.

Mnoge od ovih stvari se već događaju, zar ne?

Da, donekle. To je djelomično zato što Amoc slabi, kao i njegov pandan na južnoj hemisferi, antarktička donja vodena formacija, prema istraživanju australskih kolega.

Može li rashladni učinak kolapsa Amoc-a neutralizirati zagrijavanje uzrokovano ljudskim emisijama?

Ne mogu se sjetiti nigdje gdje bi bilo bolje. Kad bi se radilo samo o prosjeku, onda bi negdje poput Njemačke mogla biti ravnoteža. Ali vrijeme nije klimatski prosjek; sezonski je i vrlo promjenjiv. Unutar prosjeka možete dobiti topli zrak s juga ili prodore hladnog polarnog zraka sa sjevera. Ti će kontrasti biti izraženiji, ako se Skandinavija i Britanija ohlade, a Španjolska i Italija zagriju. To će potaknuti mnogo veću varijabilnost vremena, što je loše za poljoprivredu, i uzrokovat će više oluja. Očekivao bih velike ekstremne vremenske prilike kakve nismo vidjeli u prošlosti.

Ključna stvar u vezi s klimatskim promjenama je da su i ekosustav Zemlje kao i ljudska naselja i infrastruktura visoko prilagođeni klimi kakva je bila u prethodnim stoljećima. Stoga će svaka promjena – bilo globalno zagrijavanje ili globalno hlađenje – uvijek biti loša jer će dovesti do neprilagodbe. Razmislite o ogromnim poplavama koje smo vidjeli negdje u svijetu gotovo svaki tjedan u posljednjih nekoliko mjeseci. Da je tako bilo stoljećima, onda bi riječni i kanalizacijski sustavi bili prilagođeni za preuzimanje te vode. Ali kako nismo navikli na to, eto katastrofe. To je problem klimatskih promjena.

Koliko je znanost sigurna o kolapsu Amoca?

Dobro je utvrđeno da Amoc slabi i da postoji prijelomna točka. Neizvjesnost je kada ćemo prijeći taj prag. Također imamo vrlo malo studija o tome kako bi točno izgledao kombinirani učinak kolapsa Amoca i globalnog zagrijavanja.

To je pitanje procjene rizika. Uspoređujem to s time da mi kažu da postoji 10% šanse da se avion sruši. Biste li ušli u taj avion? Ne bih. Katastrofalne posljedice su neprihvatljive.

Koliko bi dugo trajao kolaps Amoca i koliko bi mogao preživjeti?

Posljednji put je bilo potrebno oko 1000 godina da se oporavi, iako prošlost nije izravna analogija jer ovo vrijeme također postoji golema emisija CO2 – CO2 je već veći nego bilo kada u 15 milijuna godina. Postoje fizički razlozi zašto će se neki oblik duboke cirkulacije na kraju vratiti.

Jedno je sigurno: čovječanstvo neće izumrijeti. Ali za neke zemlje koje će biti usred ovoga, poput Norveške i Škotske, rizici će biti egzistencijalni i postaviti pitanje mogu li ljudi nastaviti živjeti tamo ili bi se većina njih radije preselila.

Kako se Amoc prijetnja može usporediti s drugim klimatskim prijelomnim točkama?
To je teško reći. To je kompromis između daleke budućnosti i stvari koje se već događaju.

Već smo prešli prijelomnu točku mnogih koraljnih grebena, koji su sada usred globalnog odumiranja. To je vrlo deprimirajuće jer je već prekasno da se nešto poduzme, iako morski biolozi već dugo upozoravaju na rizike. Amazonska prašuma također je opasno blizu kritične točke. Dok razgovaramo, prolazi kroz najgoru zabilježenu sušu.

Zatim, vrlo dugoročno gledano, imamo točke preokreta ledene ploče na Grenlandu i zapadnom Antarktiku. Samo od Grenlanda, to će dovesti do globalnog porasta razine mora od sedam metara koji će izbrisati sve veće obalne gradove s karte. Ali to će se dogoditi kroz mnoga stoljeća jer je topljenje ledene ploče spor proces.

Amoc je na srednjoj vremenskoj skali jer se odvija kroz desetljeća do 100 godina.

Zabrinut sam zbog svih ovih stvari da budem iskren. A zaključak za sve njih je isti: sve je to uglavnom uzrokovano emisijama fosilnih goriva i krčenjem šuma, pa se oboje mora zaustaviti. Moramo se pridržavati Pariškog sporazuma i ograničiti globalno zagrijavanje što je moguće bliže 1,5C. Mislim da nije moj posao govoriti o svojim osjećajima, ali imam dvoje djece i jako sam zabrinuta u kakvoj će budućnosti živjeti. Ponekad se šalim da fizičari nemaju osjećaje. Ali čak i fizičari brinu o svojoj djeci.