Ovo je priča o glasovitom španjolskom umjetničkom kolektivu koji je upravo na Hvaru postavio svjetlosnu instalaciju dokazavši da i umjetnost može biti itekako ekološki osviještena
Živimo u svijetu koji se nezaustavljivo mijenja. Kad su u pitanju klimatske promjene, onda se zasigurno možemo složiti oko toga da su mijene kroz koje planet prolazi negativnog predznaka. Odgovornost pritom snosi svatko od nas – kako individualnu, tako i kolektivnu. Zbog toga akcije koje pozivaju na kritičko promišljanje uloge što je igramo u zdravlju planeta u budućnosti od ključne su važnosti. Stoga nimalo ne čudi to što sve više…
Živimo u svijetu koji se nezaustavljivo mijenja. Kad su u pitanju klimatske promjene, onda se zasigurno možemo složiti oko toga da su mijene kroz koje planet prolazi negativnog predznaka.
Odgovornost pritom snosi svatko od nas – kako individualnu, tako i kolektivnu. Zbog toga akcije koje pozivaju na kritičko promišljanje uloge što je igramo u zdravlju planeta u budućnosti od ključne su važnosti. Stoga nimalo ne čudi to što sve više umjetnika i umjetničkih kolektiva diljem svijeta svojim radovima usmjerava našu pozornost upravo na ovo područje.
Jedna od takvih skupina je i španjolski umjetnički kolektiv svjetskog glasa Luzinterruptus. Riječ je o enigmatičnoj skupini svojevrsnih artista – aktivista koji zbog gerilske prirode svojeg rada djeluju pod zaštitom anonimnosti. Na sceni su aktivni od 2008. godine, a svojim su radovima, nerijetko efemernog roka trajanja, intervenirali u javne prostore brojnih svjetskih metropola u kojima su kreativnim uspostavljanjem umjetničkih odnosa između plastike i svjetla na sebi svojstven način ukazivali građanima i građankama na nužnost momentalnog djelovanja.
Ove godine gostovali su i na otoku Hvaru, na kojem su u sklopu Jelsa Art Bijenala intervenirali na pročelje najstarijeg lokalnog hotela. Svojom su impozantnom svjetlosnom instalacijom načinjenom od plastičnih vrećica ukazali na rastući problem zagađenja mora plastikom.
Glavni princip rada
Kao što je to slučaj s većinom njihovih radova, rad ‘Plastika s kojom živimo’ i u Hrvatskoj je ovisio o suradnji s lokalnom zajednicom. U akciji sakupljanja plastičnih vrećica prikupljeno je preko 3500 komada ovog za okoliš iznimno štetnog oblika plastike. Sudjelovali su svi, od lokalnih školaraca do zainteresiranih građana koji su svoje vrećice slali iz svih krajeva Lijepe Naše. „Sve svoje procese pretvaramo u kolaborativna iskustva u kojima nam građani mogu pomoći svojim donacijama materijala ili sudjelovanjem u izgradnji instalacija te pritom druženjem s nama“, poručuju iz kolektiva. „Zahvaljujući tom jednostavnom koraku ljudi imaju osjećaj da su i sami dio umjetničkog rada.“
Osim toga, ovom je kolektivu sudjelovanje lokalne zajednice iznimno važno i zbog toga što tako upoznaju kontekst društva u kojem nastaje neki njihov rad. „Na kraju procesa rad koji stvaramo više ne pripada nama, nego zajednici u kojoj smo ga stvarali“, dodaju, ističući da na taj način grade čvrste odnose s ljudima koje svojim radovima pozivaju na kontemplaciju.
Osobitosti radova kolektiva Luzinterruptus
Radovi ovog kolektiva odlikuju se, osim svojom izraženom održivosti, time što su najčešće site-specific. Jer, kako ističu, premda često imaju neke skice prema kojima stvaraju, svoje instalacije nikad ne produciraju prije no što dođu na lokaciju intervencije, a najčešće rade sa svjetlom.
Dugo su tražili medij koji bi im omogućio da rade na ulicama, kao što je to slučaj s urbanim uličnim umjetnicima koji koriste resurse što ih zateknu u svojoj okolini, a njihove su intervencije stoga vrlo kratkog vijeka trajanja i s minimalnim posljedicama po mjesta na kojima su nastale. „Svjetlo je oduvijek bilo prisutno u noćnim urbanim pejzažima. Njime se može manipulirati, a nakon što se isključi sve se vraća u svoje prvobitno stanje“, ističu u svojim javnim nastupima.
Osim toga, ovaj kolektiv u svojim radovima izbjegava korištenje posljednjeg krika mode kad je u pitanju tehnologija koju koriste – baš kao što je to slučaj s materijalom u kojem najčešće rade. A onome što zateknu na mjestu instalacije kreativnom upotrebom svjetla daju potpuno nov i neočekivan izgled koji, prema dosadašnjem iskustvu, itekako korelira s publikom za koju stvaraju. Što im je, uostalom, najvažnije s obzirom na to da je primarna svrha instalacija koje stvaraju poticanje zajednice na promišljanje važnosti borbe protiv klimatskih promjena.
Generator promjene
Osnovna funkcija svake umjetnosti, kako to zorno demonstrira primjer ovog španjolskog kolektiva, jest subjektivan kritički komentar društvene situacije u kojoj neko umjetničko djelo nastaje ili na koju se referira. Većina nas je toga (i važnosti koju ima umjetnost) postala svjesna tek tijekom ovih turbulentnih mjeseci zatvorenosti u kojoj smo se našli. Umjetnost je, nerijetko, bila medij pomoću kojeg su mnogi od nas ostvarivali odnose s vanjskim svijetom.
No bez obzira na to koliki umjetnost imala potencijal kad je u pitanju kolektivno psihičko zdravlje, većini nas identiteti autora koji su stvorili djela s kojima komuniciramo ostaju nepoznati. I to je zbog prirode rada pojedinaca ili kolektiva kao što je to Luzinterruptus sasvim razumljivo, ali moramo biti svjesni toga da većina umjetnika i umjetnica želi stvarati pod svojim imenom i prezimenom. Problem je u tome što oni, kao autori, dopiru do nas rjeđe od djela koja stvaraju.
Upravo su zato od izuzetne važnosti akcije kao što su to Erste fragmenti. Riječ je o inicijativi Erste banke koja stipendiranjem, direktnim otkupom ili poticanjem samostalnih izložbi afirmira mlade umjetnike i njihova djela predstavljajući ih hrvatskoj javnosti. Erste fragmenti okupljaju umjetnike i autore do 30. godine koji se bave vizualnom umjetnošću u svim njezinim oblicima – slikarstvo, kiparstvo, fotografija, grafika, instalacije, novomedijske i digitalne instalacije i brojne druge.
Na dosadašnjih 16. izdanja Erste fragmenata prepoznat je potencijal svježih, aktualnih i promišljenih kretanja na domaćoj sceni, u čijem su se fokusu nalazili upravo predstavnici mlađe generacije, i to više od 200 njih, kojima je pristup formalnim izložbenim prostorima nerijetko gotovo nemoguć i zahvaljujući čemu su autori mnogih otkupljenih radova, poput Tanje Deman, Sebastijana Dračića, Ivana Fijolića, Alema Korkuta, Ines Matijević Cakić, Lale Raščić, Zlatana Vehabovića, Matka Vekića i mnogih drugih, u međuvremenu postali afirmirana i cijenjena imena hrvatske umjetničke scene.
Želite li se i sami priključiti ovom zvučnom nizu, svakako vam preporučamo da iskoristite svoju priliku i da se do 1. kolovoza prijavite na natječaj za 17. Erste fragmente. Zanimaju li vas propozicije natječaja, detalje potražite na (erstebank.hr).
Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u suradnji s Erste bankom u skladu s najvišim profesionalnim standardima.