no planet b tportal
menu
Sustainable planet

Prošla godina najtoplija od početka bilježenja: ‘Klatimo se na rubu prelaska od 1,5ºC’

(I.Barišić, Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL ) 10. siječnja 2025. • ~7 min

Copernicus služba za klimatske promjene (C3S) potvrdila je da je 2024. najtoplija godina zabilježena na globalnoj razini i prva kalendarska godina u kojoj je prosječna globalna temperatura premašila 1,5°C iznad svoje predindustrijske razine.

Copernicus služba za klimatske promjene (C3S) potvrdila je da je 2024. najtoplija godina zabilježena na globalnoj razini i prva kalendarska godina u kojoj je prosječna globalna temperatura premašila 1,5°C iznad svoje predindustrijske razine.

C3S u ime Europske komisije provodi Europski centar za srednjeročne vremenske prognoze (ECMWF), čiji znanstvenici prate ključne klimatske pokazatelje i dokumentiraju dnevne, mjesečne i godišnje temperaturne rekorde bez presedana tijekom 2024. godine. Promjene klime izazvane ljudskim djelovanjem ostaju primarni pokretač ekstremnih temperatura zraka i površine mora; dok su drugi čimbenici, poput južne oscilacije El Niño (ENSO), također pridonijeli neuobičajenim temperaturama uočenim tijekom godine.

Carlo Buontempo, direktor Copernicus službe za klimatske promjene, ECMWF, komentira: ‘Svi skupovi podataka o globalnoj temperaturi proizvedeni na međunarodnoj razini pokazuju da je 2024. bila najtoplija godina od početka bilježenja 1850. godine. Čovječanstvo je zaduženo za svoju sudbinu, ali kako reagiramo na klimatski izazov trebao bi se temeljiti na dokazima da je budućnost u našim rukama – brza i odlučna akcija još uvijek može promijeniti putanju naše buduće klime.’

Obrasci mjesečne temperature daju ključan trag za razumijevanje nekih čimbenika koji su doveli do toga da 2024. postane najtoplija godina zabilježena. Prva polovica godine bila je posebno topla, pri čemu su svaki mjesec bilježile više globalne temperature od istog mjeseca bilo koje prethodne godine. To je pridonijelo 13-mjesečnom nizu rekordnih mjesečnih temperatura, koji je završio u lipnju.

Od srpnja nadalje globalne temperaturne anomalije ostale su znatno iznad prosjeka. Kolovoz 2024. bio je jednako topao kao i kolovoz 2023., a ostali mjeseci od srpnja do prosinca rangirani su kao drugi najtopliji u povijesti, iza 2023. Značajno, 22. srpnja obilježen je najtopliji dan ikada zabilježen, s globalnom temperaturom koja je dosegla 17,16°C, prema ERA5.

Samantha Burgess, strateška voditeljica za klimu, ECMWF komentira: ‘Svaka godina u posljednjem desetljeću jedna je od deset najtoplijih zabilježenih. Sada se klatimo na rubu prelaska razine od 1,5ºC definirane u Pariškom sporazumu, a prosjek posljednje dvije godine već je iznad ove razine. Ove visoke globalne temperature, zajedno s rekordnim globalnim razinama vodene pare u atmosferi 2024. godine, značile su toplinske valove bez presedana i obilne kiše, uzrokujući bijedu milijunima ljudi.’

Postojanost iznimno visokih mjesečnih globalnih prosječnih temperatura tijekom prve polovice 2024. učinila je vjerojatnim da će od kraja ljeta nadmašiti 2023. kao najtopliju godinu u povijesti. Nadalje, 2024. je postala prva godina u kojoj je zabilježena godišnja temperaturna anomalija koja je premašila prag od 1,5°C iznad predindustrijske razine. Dvogodišnji prosjek za 2023.-2024. također premašuje ovaj prag. Iako to ne znači da smo prekršili granicu postavljenu Pariškim sporazumom – to se odnosi na temperaturne anomalije u prosjeku tijekom najmanje 20 godina – to naglašava da globalne temperature rastu više nego što su moderni ljudi ikada iskusili.

Temperatura površine mora (SST): Visoka temperatura morske površine diljem svjetskog oceana

Visoke površinske temperature mora (SST) bile su jedan od najznačajnijih pokretača prevladavanja visokih globalnih temperatura 2023. i 2024. Jedan od čimbenika iza ovih visokih SST bila je evolucija južne oscilacije El Niño (ENSO). Ovaj ENSO dosegao je vrhunac u prosincu 2023. i nastavio je utjecati na globalne temperature u prvoj polovici 2024.

Čak i kada je događaj El Niño završio i dogodio se prijelaz na neutralnije uvjete u ekvatorijalnom istočnom Pacifiku, mnoge regije su nastavile doživljavati neobično visoke SST, što je rezultiralo time da je globalni SST ostao viši od prosjeka. Godine 2024. godišnji prosjek SST preko ekstrapolarnog oceana bio je rekordno visok.

Klimatski uvjeti mogu utjecati na ekstremne vremenske prilike

U 2024. diljem svijeta primijećeni su ekstremni vremenski događaji, od jakih oluja i poplava do toplinskih valova, suša i požara otvorenih prostora. Sve veća učestalost i intenzitet takvih događaja predstavljaju značajan rizik za egzistenciju ljudi diljem svijeta. Ukupna količina vodene pare u atmosferi dosegla je rekordno visoku razinu 2024., oko 5% iznad prosjeka od 1991. do 2020. — znatno više nego 2023. Ova obilna zaliha vlage pojačala je potencijal za pojavu ekstremnih oborina. Osim toga, u kombinaciji s visokim površinskim temperaturama mora, pridonio je razvoju velikih oluja, uključujući tropske ciklone.
Visoke temperature mogu dovesti do situacija u kojima je tijelo pod stresom zbog pregrijavanja. Osim temperature, drugi čimbenici okoliša, poput vlage, također mogu utjecati na toplinski stres. U 2024. veći dio svijeta doživio je više dana od prosjeka s barem ‘jakim toplinskim stresom’. Neke regije također su imale više dana od prosjeka s ‘ekstremnim toplinskim stresom’, na kojoj razini je imperativ poduzeti mjere kako bi se izbjegao toplinski udar.

Dugotrajna sušna razdoblja u nekoliko regija stvorila su uvjete pogodne za požare otvorenih prostora. Širom Amerike zabilježeni su veliki i uporni požari. Što se tiče emisija ugljika iz požara, Bolivija i Venezuela zabilježile su svoje najveće zabilježene razine, dok je Kanada zabilježila drugu najveću razinu, na temelju podataka Copernicus službe za nadzor atmosfere (CAMS).

Mauro Facchini, voditelj promatranja Zemlje u Glavnoj upravi za obrambenu industriju i svemir, Europska komisija, komentira : ‘Okolišni i klimatski ciljevi koje je postavila Europska unija ambiciozni su i zahtijevaju odgovarajuće radnje, posebno uzimajući u obzir danas predstavljene rezultate. Uz znanost, inovacije i vodeće programe u promatranju Zemlje kao što je Copernicus, možemo donositi informirane odluke za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.’

Morski led na Arktiku i Antarktiku

Opseg morskog leda na Arktiku i oko Antarktika bitan je pokazatelj stabilnosti Zemljine klime koju prati C3S. U 2024. opseg morskog leda u tim regijama bio je znatno ispod prosjeka.

Opseg morskog leda na Antarktiku drugu je godinu zaredom dosegao rekordno niske vrijednosti ili gotovo rekordno niske vrijednosti. Od lipnja do listopada, mjesečni opseg bio je drugi najniži iza 2023. i najniži u studenom, za dotične mjesece. Na godišnjem minimumu u veljači, mjesečni opseg bio je treći najniži u satelitskom zapisu. Na Arktiku je opseg morskog leda bio blizu prosjeka 1991. – 2020. do srpnja, ali je u sljedećim mjesecima pao znatno ispod prosjeka. Na godišnjem minimumu u rujnu, mjesečni opseg bio je peti najniži u satelitskom zapisu.

Staklenički plinovi

Odlučujući čimbenik u evoluciji mnogih ključnih klimatskih pokazatelja u 2024. bila je sve veća globalna temperatura, koja je uvelike povezana s povećanjem koncentracije stakleničkih plinova (GHG) u atmosferi, što je posljedica ljudskih aktivnosti. Praćenje stakleničkih plinova pruža informacije koje podržavaju provedbu politika ublažavanja. Stopa porasta ugljičnog dioksida bila je veća od stope zabilježene posljednjih godina. Stopa porasta metana bila je znatno niža nego u posljednje tri godine.

Laurence Rouil, direktorica CAMS-a pri ECMWF-u zaključuje: ‘Ovo izvješće pokazuje kritičnu vrijednost naših aktivnosti nadzora. Godine 2024. atmosferski staklenički plin dosegao je najviše godišnje razine ikada zabilježene u atmosferi, prema podacima C3S-a i CAMS-a. Koncentracije ugljičnog dioksida u 2024. bile su za 2,9 ppm više nego u 2023., a koncentracije metana za 3 ppb. Ovo povećanje dovelo je godišnju procjenu atmosferske koncentracije ugljičnog dioksida na 422 ppm, a metana na 1897 ppb. Naši podaci jasno upućuju na stalni globalni porast emisija stakleničkih plinova koji ostaju glavni uzročnik klimatskih promjena.’