Širenje određenih vrsta šuma moglo bi pomoći Europi u borbi s posljedicama klimatskih promjena

Europi već u ovom stoljeću prijeti značajan gubitak u prednostima koje europske šume pružaju ljudima i prirodi, zaključuje novo istraživanje, objavljeno u Global Environmental Change. Međutim, istraživanje također otkriva da se ti gubici mogu smanjiti, ali ne i potpuno zaustaviti, strateškom sadnjom drveća.

Studija kaže da će se “usluge ekosustava” koje pružaju šume, poput zaštite tla ili opskrbe hranom, smanjiti u prosjeku za 15% do kraja ovog stoljeća prema scenariju umjerenih emisija. Ti se gubici mogu djelomično ublažiti ako se više pažnje posveti vrsti drveća koje se sadi diljem kontinenta, zaključuje studija. Međutim, istraživanje kaže da će Mediteran i dalje bilježiti velike gubitke ključnih prednosti kako uvjeti u ovom stoljeću postanu sušniji, čak i uz nove strategije procijenjene u studiji.

Šume pružaju širok raspon dobrobiti za ljude i okoliš. Neke od njih su izravne, poput drva za gorivo i gradnju. Druge su neizravne, poput zaštite tla od erozije. Oko 10% godišnjih emisija stakleničkih plinova u EU-u apsorbira se i pohranjuje u šumskom tlu i drveću, prema Europskoj agenciji za okoliš.

Ali klimatske promjene već su učinile šume u Europi ranjivijima. Utvrđeno je da bi skladištenje ugljika, očuvanje bioraznolikosti i druge ključne usluge mogle biti ozbiljno ugrožene u budućnosti zbog utjecaja klimatskih promjena. Ekstremne vrućine i poplave postat će sve češće u Europi tijekom sljedećih desetljeća, s nizom utjecaja na šumske usluge, prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC).

Nova studija ispituje tri strategije gospodarenja šumama usmjerene na smanjenje ili poništavanje gubitka koristi koje šume pružaju. Prva strategija uzorkuje nasumične vrste kako bi zamijenila izgubljene. Druga odabire zamjene koje maksimiziraju jednu specifičnu uslugu ekosustava, kao što je zaštita tla. Treća strategija identificira vrste koje nude najbolji ukupni ishod za sve usluge.

Istraživači su koristili karte distribucije vrsta iz skupa podataka koji su prethodno razvili pod nazivom EU-Trees4F. Ti podaci sadrže trenutnu i buduću potencijalnu distribuciju 66 vrsta drveća u Europi prema različitim putovima emisija i mogućnostima širenja vrsta. Ove vrste sežu od divljeg kestena i običnog jasena, do bora i javora.

Buduća predviđanja procjenjuju širenje vrsta prema jednom scenariju u kojem se drveće prirodno raspršuje samo od sebe, a u drugom u kojem im pomažu ljudi da se rašire na više područja gdje im odgovara klima. Svaka se strategija procjenjuje prema dva puta budućih emisija: scenariju umjerenih emisija i scenariju vrlo visokih emisija.

Istraživači su modelirali različite “optimalne” kombinacije vrsta drveća u šumi kako bi maksimalno povećali dobrobiti koje mogu pružiti. U svakom scenariju, istraživači otkrivaju da zamjena lokalno izgubljenih vrsta drveća onima koje bolje odgovaraju budućim klimatskim uvjetima može smanjiti pad usluga ekosustava, u usporedbi sa scenarijima bez takve “pomognute migracije”.

Studija procjenjuje da će se prema scenariju umjerenih emisija usluge koje pružaju šume smanjiti za 15% u prosjeku u Europi do kraja ovog stoljeća, bez ljudske intervencije. Ovo bi smanjenje moglo dosegnuti do 52% u Sredozemlju prema istom budućem putu. Uz pomoć strategija migracije drveća – premještanje vrsta drveća na područje gdje se možda prije nisu uzgajala – ti bi se gubici mogli u prosjeku smanjiti na 10%, kaže studija. Međutim, otkriva da će se usluge ekosustava svejedno smanjiti za otprilike jednu trećinu u mediteranskoj regiji do kraja ovog stoljeća, čak i uz ljudsku intervenciju.

Više temperature i manje padalina učinit će Mediteran sušnijim u budućnosti, prema IPCC-u. Zagrijavanje od 2C ili više također će dovesti do povećanja suša i požara u cijeloj regiji, koja obuhvaća cijelu Grčku, Maltu i Cipar te dijelove Francuske, Portugala, Italije i Španjolske.

Studija otkriva da će ova regija imati manje koristi od potpomognute migracije stabala u godinama koje dolaze u usporedbi s drugim dijelovima Europe.

Studija zaključuje da njezin okvir “može poslužiti kao znanstveno utemeljena osnova za donošenje odluka” i može pomoći u informiranju EU-a planove zaštite okoliša i bioraznolikosti, kao što je obećanje EU da će posaditi 3 milijarde stabala na kontinentu do 2030.