Što će nam ostati na tanjuru? Prepoznatljiva hrana na rubu klimatskog izumiranja

Suše, toplinski valovi, šumski požari i poplave zajedno izazivaju pustoš na osnovnim usjevima kao što su pšenica i riža, kao i na plodovima mora, kavi i čokoladi. No, osim očitih utjecaja na globalni prehrambeni lanac – glad, nestašice hrane i drastična povećanja cijena – uskoro bismo mogli vidjeti kraj tradicionalnih gastronomskih kultura zemalja.

Zamislite Belgiju bez korneta pomfrita prelivenog majonezom, ili francuskog bageta ‘jambon beurre’ bez dijon senfa. Turski mezze možda će se morati posluživati ​​bez humusa, skandinavski ‘smørrebrød’ mogao bi izgubiti svoju glavnu hranu ‘gravlax’ (dimljeni losos), a Nizozemska bi uskoro mogla zauvijek izgubiti sir Gouda.

Euronews Green otkriva koje su namirnice s potpisom zemalja na rubu klimatskog izumiranja.

Hoće li to biti zbogom Goudi za Nizozemsku?

New York Times je nedavno posvetio izvješće potencijalnom uništenju slavnog nizozemskog sira Gouda, a stručnjaci predviđaju njegovu propast za 100 godina.

Nizozemska industrija sira ima godišnju vrijednost izvoza od 1,7 milijardi dolara (1,6 milijardi eura), ali grad Gouda, koji je uvijek bio osjetljiv na potonuće zbog niske razine mora, sve je više izložen riziku od poplava izazvanih klimatskim promjenama.

‘Ne bih više očekivao mnogo sira od Goude za 100 godina’, rekao je za New York Times Jan Rotmans, profesor na Sveučilištu Erasmus u Rotterdamu. ‘Ako se zemlja pretvori u vodu i krave nestanu, sir će morati dolaziti iz istočnog dijela zemlje i to više neće biti Gouda.’

Dagnje bi mogle biti isključene s jelovnika Grčke

Ove su godine grčki uzgajivači plodova mora izvijestili o padu ulova dagnji od 90 posto u sezoni nakon niza toplinskih valova u području glavnog uzgoja dagnji, Termajskom zaljevu.

Srpanjski toplinski valovi doveli su do temperature mora iznad 30°C danima, ubijajući dagnje. Zemlja je ranije bila svjedokom masovnog uginuća dagnji 2021., ali znanstvenici su tada prognozirali da se scenarij neće ponoviti do 2031.

Nekim je uzgajivačima uništeno 100 posto sjemena za sljedeću godinu, što znači da 2025. godine neće biti berbe dagnji, a grčke predjelo dagnje ‘saganaki’ neće biti s jelovnika u tavernama. Jelo se često priprema s glavnim grčkim feta sirom, za koji neki istraživači održivosti kažu da će nestati do 2050.
To bi mogao biti kraj za ‘talijansko zlato’, bijeli tartuf

Talijanski bijeli tartufi – koje je UNESCO 2021. klasificirao kao nematerijalnu baštinu čovječanstva – također su pod prijetnjom klimatskih promjena.

Prirodno stanište gljive slabi globalno zagrijavanje, suša, krčenje šuma i nagle promjene temperature. Bijeli tartufi vole hladnoću i vlagu, ali početkom studenoga ove godine temperature su dosegle neuobičajeno toplih 20°C.

Sezona berbe bijelog tartufa tradicionalno traje od listopada do kraja siječnja, no promjenjivi vremenski obrasci je skraćuju. Također im može naškoditi i suša i obilna kiša.

Krčenje šuma također predstavlja rizik. Mario Aprile, predsjednik Udruge lovaca na tartufe u Piemontu, upozorava: ‘Bijeli se tartuf ne može uzgajati, za razliku od crnog. Bez drveća nema tartufa.’

Recite zbogom svjetski poznatim flamanskim pomfritima

Prošle godine stotine tisuća tona krumpira nisu uspjele doći na tržište Europe, regije koja pojede najveću količinu mladica na svijetu po stanovniku (oko 90 kg godišnje). A stručnjaci upozoravaju da bi se do 2050. svjetska proizvodnja krumpira mogla smanjiti za devet posto.

Bloomberg je izvijestio da je Belgija – poznata po izumu ‘frita’ (‘pomfrit’ se odnosi na stil rezanja, a ne na zemlju), koji se tradicionalno poslužuje u papirnatim kornetima prelivenim majonezom, posebno teško pogođena učincima klimatskih promjena na svojim usjevima krumpira.

Obilne kiše dovele su do poplava belgijskih polja krumpira ove godine, pri čemu je žetva ozbiljno odgođena, a samo 50 posto usjeva podignuto je u uobičajeno vrijeme.

Nestašica Dijon senfa u Francuskoj mogla bi se nastaviti

Francuska je prije dvije godine dospjela na naslovnice zbog iznenađujuće nestašice jednog od svojih najpoznatijih začina, Dijon senfa. U francuskim supermarketima ponestalo je pikantnog umaka, cijene su porasle za 10 posto, a trgovci su ograničili kupce na jednu staklenku.

Za razliku od šampanjca ili roqueforta, koji su zaštićeni Appellation d’Origine Contrôlée i moraju se proizvoditi u regijama po kojima su dobili ime, dijonski senf odnosi se na stoljećima star recept koji spaja sjemenke gorušice s bijelim vinom.

I premda je to glavna namirnica regije Burgundije, nestašica je zapravo nastala u Kanadi, koja proizvodi oko 80 posto svjetskog senfa. Godine sušnih ljeta iscrpile su kanadske zalihe, a 2022. godine suša je uništila usjeve u zemlji. U Francuskoj su domaće usjeve gorušice pogodile nenormalno vlažne zime. Stručnjaci kažu da će ovi vremenski obrasci i dalje utjecati na usjev – što znači da bismo uskoro mogli opet vidjeti nestašicu gorušice.

Turska bi mogla izgubiti svoju mezze glavnu hranu, humus

Istraživači u Kraljevskom botaničkom vrtu u Kewu identificiraju sušu kao najveći klimatski izazov za slanutak, procjenjujući da će globalni usjevi slanutka doživjeti gubitak od 50 posto zbog klimatskih promjena.

U Turskoj, gdje se slanutak uvelike pojavljuje u tradicionalnim mezze i mnogim osnovnim jelima, usjevi su ove godine bili mnogo manji nego prošle, zbog klimatskih uvjeta. Znanstvenici kažu da je slanutak izgubio svoju genetsku raznolikost prije više od 10.000 godina, uzgajajući se za usjeve, što znači da je manje otporan na ekstremne vremenske prilike – puls je već osjetljiv na poplave i suše.

Za Španjolsku je najteže pogođeno maslinovo ulje

Španjolska je svjetski lider u proizvodnji maslinovog ulja, ali klimatske promjene mogle bi promijeniti taj status i utjecati na prepoznatljiva jela kao što su valencijski ‘allioli’ i andaluzijski ‘gambas al ajillo’ (škampi u češnjaku i maslinovom ulju).

Posljednjih nekoliko godina prosječne proljetne temperature premašuju norme i do 4°C. U kombinaciji s trajno niskom količinom oborina 2022. i 2023., jake suše dovele su do 50-postotnog smanjenja proizvodnje španjolskog maslinovog ulja prošle godine.

Španjolske poljoprivredne vlasti i za ovu su godinu predvidjele berbu ispod uobičajene, ali ostaje za vidjeti kakav će učinak nedavne razorne poplave imati na proizvodnju maslina u zemlji.

Klimatske promjene mogle bi uzrokovati da Norveška izgubi svoj tradicionalni gravlax

Sam Kass, bivši kuhar u Bijeloj kući i politički savjetnik predsjednika Baracka Obame, prvi je bio domaćin večera ‘posljednje večere’ s ugroženom hranom na COP21, nakon što ih je ugostio u Davosu za Svjetski ekonomski forum i diljem SAD-a. Ove je godine predstavio jelovnik s norveškim lososom.

Plodovi mora ugroženi su klimatskom krizom, a Reuters izvještava da se norveški uzgajivači lososa bore s njezinim učincima. Oštre zime, klimatski obrasci El Nino i 20-godišnji maksimum napada meduza (što se može pripisati promjeni obrazaca ponašanja zbog porasta temperature mora) doveli su smrtnost riba na norveškoj obali do rekordnih visina.

Sve to ugrožava jedan od prepoznatljivih ‘smørrebrød’ preljeva u zemlji, ‘gravlax’ (sušeni losos). Rekordno visoke temperature i toplije vode također povećavaju opasnost od morskih ušiju, dok cjepiva protiv njih stvaraju stres za ribe, što dovodi do smrtnih slučajeva.

Neke će vrste hrane doživjeti preporod zahvaljujući klimatskim promjenama

U Walesu je morska trava tradicionalna namirnica od 17. stoljeća, a povjerenik za buduće generacije Walesa Derek Walker alge je nazvao velškom supersilom.

Seaweed Alliance utvrdio je da je 50 posto morskog područja Walesa pogodno za uzgoj algi, što je potaknulo potrebu za uzgojem regenerativnog oceanskog uzgoja u zemlji i povećanjem proizvodnje održivog usjeva.

Dok je u prošlom desetljeću SAD nadmašio Iran i postao najveći svjetski izvoznik pistacija – usjev je otporniji i otporniji na sušu od tradicionalnog kalifornijskog oraha, badema, što ga čini otpornim na ekstremne vremenske uvjete.

Stabla pistacija također se oslanjaju na vjetar umjesto na pčele za oprašivanje, tako da na njih ne utječe sve manja populacija insekata.

I premda je Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino (OIV) upozorila da je prošlogodišnja globalna proizvodnja vina bila najniža u više od 30 godina, klima u nekim zemljama će se promijeniti i postati savršena za uzgoj vinove loze.

Vinsko grožđe se oslanja na hiperspecifičnu klimu za proizvodnju vina uravnoteženih sa šećerom, kiselinom i taninima – a u svojim dokumentima o prilagodbi klimi, vlada Ujedinjenog Kraljevstva sugerira da bi usjevi grožđa bili savršeni za budući okoliš Ujedinjenog Kraljevstva. Vinska industrija također je u procvatu u Švedskoj.