‘Topla’ svjesnost može biti najbolja za odvikavanje od nezdravih navika

Intervencije svjesnosti mogu pomoći ljudima da promijene nezdrava ponašanja, poput pušenja, pijenja i prejedanja. Međutim, poticanje samosuosjećanja može biti presudno za uspjeh intervencija, prema rezultatima postojećih istraživanja.

Većina ljudi svjesna je da usvajanje zdravijeg načina života može donijeti golemu korist za njihovu fizičku i mentalnu dobrobit. Međutim, pokretanje i održavanje potrebnih promjena, poput prestanka pušenja, više tjelovježbe i zdravije prehrane, može biti itekako izazovno.

Prema pregledu istraživanja objavljenom u Harvard Review of Psychiatry, intervencije temeljene na svjesnosti (MBI) mogu poboljšati sposobnost osobe da promijeni svoje ponašanje jačanjem njezine sposobnosti usmjerene pažnje i regulacije emocija.

Godine 1977. Jon Kabat-Zinn s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Massachusetts u Worcesteru počeo je stvarati prvi MBI pod nazivom Redukcija stresa temeljena na svjesnosti. Definirao je svjesnost kao “svjesnost koja nastaje obraćanjem pažnje, namjerno, u sadašnjem trenutku, bez osuđivanja”.

Posljednjih godina psihijatri su razvili druge MBI prilagođene specifičnim stanjima. To uključuje prevenciju recidiva temeljenu na svjesnosti, za pomoć ljudima u prevladavanju ovisnosti o alkoholu i nedopuštenim drogama te kognitivnu terapiju temeljenu na svjesnosti za sprječavanje povratka depresije.

Autori istraživanja, predvođeni dr. Zevom Schuman-Olivierom s Harvard Medical School u Bostonu, MA, navode kliničke dokaze kako MBI mogu smanjiti širok raspon nezdravih ponašanja, poput pušenja i prejedanja. Oni također citiraju preliminarna istraživanja koja sugeriraju da MBI mogu poboljšati sposobnost pacijenata da upravljaju kroničnim stanjima, kao što su hipertenzija, kronična opstruktivna plućna bolest i dijabetes.

Usmjerena pozornost

Meditacija svjesnosti uključuje fokusiranje pažnje isključivo na dah ili neki drugi tjelesni osjet i nježno vraćanje na odabrani osjet kad god um odluta. Osim poboljšanja vještina pažnje, ovo može povećati sposobnost osobe za interceptivno shvaćanje unutarnjih tjelesnih signala, za koje autori vjeruju da je jedan od ključeva za regulaciju emocija i ponašanja. Autori istražuju dokaze iz studija snimanja mozga koji pokazuju da trening svjesnosti mijenja povezanost u regiji koja se naziva insula, gdje se obrađuju interceptivni signali iz cijelog tijela.

Prema vodećoj teoriji, netko tko pokušava prestati pušiti kroz svjesnost nauči prepoznati i usredotočiti se na tjelesni osjećaj žudnje za nikotinom. Oni uče iskusiti tu žudnju bez da budu “uhvaćeni” u nju i reagiraju na uobičajeni način.

No, autori ističu važnu razliku koja se pojavila posljednjih godina: između tradicionalnijeg “cool” pristupa poučavanju meditacije svjesnosti, koji ima za cilj njegovati stav prihvaćanja neugodnih osjeta, i “toplog” pristupa, koji eksplicitno uključuje samo – suosjećanje.

Navode kako ljudi koji imaju duboko ukorijenjene probleme s reguliranjem svog emocionalnog stanja, na primjer, kao posljedicu neriješene traume ili marginaliziranog društvenog statusa, mogu smatrati “cool” pristup izazovnim. Umjesto poticanja osjećaja smirenosti, fokusiranje na neugodne osjete može izazvati otpor ili čak neželjenu reakciju na meditaciju.

Znanstvenici vjeruju da bi u takvim slučajevima uključivanje samoosjećanja u trening svjesnosti moglo pružiti učinkovitiju strategiju za regulaciju emocija nego samo prihvaćanje. Samosuosjećanje uključuje reagiranje s toplom, ljubaznom orijentacijom i razumijevanjem prema sebi, kao što bismo to učinili prema bliskom prijatelju, kada patimo, ne uspijevamo ili se osjećamo neadekvatno. Intervencije i programi koji su izričito usredotočeni na njegovanje unutarnjeg suosjećanja, koje uključuje i nadilazi ljubaznost prema sebi, mogu pomoći u olakšavanju promjene ponašanja, osobito za pojedince koji su skloni pretjeranoj samokritici, sramu ili nedostojnosti.