Turbulencije postaju sve strašnije, a mogle bi se pojavljivati bez ikakvih upozorenja
Većina ljudi osjetila je turbulencije tijekom putovanja. To se događa kada zrakoplov leti kroz sudarena tijela zraka koja se kreću vrlo različitim brzinama.
Većina ljudi osjetila je turbulencije tijekom putovanja. To se događa kada zrakoplov leti kroz sudarena tijela zraka koja se kreću vrlo različitim brzinama.
Ozbiljne turbulencije mogu prestraviti čak i najiskusnijeg letača i učiniti da se pet minuta čini kao vječnost. Obično to rezultira malo neravnijom vožnjom, ali u najgorim slučajevima može uzrokovati štetu, ozljede te u slučaju leta SQ321 Singapore Airlinesa 21. svibnja i smrt, piše CNN.
U nesrećama bez smrtnog ishoda turbulencije su vodeći uzrok ozljeda stjuardesa i putnika, prema Saveznoj upravi za zrakoplovstvo. To je jedna od najčešćih tipova zrakoplovnih nesreća danas, prema američkom Nacionalnom odboru za sigurnost prometa, a zbog ozljeda, kašnjenja i šteta košta američke zrakoplovne tvrtke do 500 milijuna dolara godišnje, prema Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere.
‘Postoji ljestvica za mjerenje jačine turbulencije’, rekao je Paul Williams, profesor atmosferskih znanosti na Sveučilištu Reading u Velikoj Britaniji, za CNN 2022. ‘Postoje lagane turbulencije, koje vrlo malo opterećuju sigurnosni pojas. No i uz takve se turbulencije posluživanje hrane može nastaviti i vjerojatno možete hodati po kabini, iako možda uz određene poteškoće.
Postoji i umjerena turbulencija, a tu se već jasno vidi naprezanje sigurnosnih pojaseva. Sve što nije učvršćeno bit će pomaknuto, a hodanje je u toj situaciji dosta teško; stjuardese tada obično dobivaju upute da zauzmu svoja mjesta.
No najgora vrsta je ozbiljna turbulencija. Ona je jača od gravitacije pa vas može prikovati za sjedalo i ako niste vezali sigurnosni pojas, razbacat će vas po kabini. Ovo je vrsta turbulencije koja uzrokuje ozbiljne ozljede. Naprimjer, poznato je da takva turbulencija lomi i kosti.’
Udara brzo i nema vizualnih tragova
Oko 65.000 zrakoplova pretrpi umjerene turbulencije svake godine u SAD-u, a oko 5500 ih se susreće s jakim turbulencijama. Međutim ti bi brojevi mogli rasti. Williams vjeruje da klimatske promjene mijenjaju turbulencije i počeo je proučavati tu temu još 2013.
‘Proveli smo neke računalne simulacije i otkrili da bi se ozbiljne turbulencije mogle udvostručiti ili utrostručiti u nadolazećim desetljećima’, kaže on. Nalazi, koji su kasnije potvrđeni, ističu vrstu turbulencije koja se naziva ‘turbulencija čistog zraka’, a ona nije povezana ni s kakvim vizualnim tragovima kao što su oluje ili oblaci. Za razliku od obične turbulencije, nastaje iznenada i teško ju je izbjeći. Singapore Airlines rekao je da je u tijeku istraga o uzroku incidenta.
Prema NTSB-u, između 2009. i 2018. letačka posada nije imala upozorenje u oko 28 posto nesreća povezanih s turbulencijama. Williamsova analiza predviđa da će turbulencija u čistom zraku značajno porasti diljem svijeta do razdoblja 2050.-2080., posebno duž najprometnijih ruta letenja, a najjača vrsta turbulencije će se najviše povećati.
To, međutim, ne znači da će letenje biti manje sigurno. ‘Avioni neće početi padati s neba jer su napravljeni prema vrlo visokim specifikacijama i mogu izdržati najgore turbulencije s kojima se mogu susresti, čak i u budućnosti’, kaže Williams.
Međutim prosječno trajanje turbulencije će se povećati. ‘Tipično na transatlantskom letu možete očekivati 10 minuta turbulencije. Mislim da bi se to za nekoliko desetljeća moglo povećati na 20 minuta ili na pola sata. Znak za vezanje sigurnosnog pojasa bit će puno više uključen.’
Držanje sigurnosnog pojasa sve vrijeme dok sjedite najbolji je način da smanjite rizik od ozljeda uslijed turbulencije. Međutim stjuardese su više izložene tom riziku nego putnici i one zadobiju približno 80 posto svih ozljeda uzrokovanih njima.
‘Najveća je vjerojatnost da ćemo se ozlijediti jer radimo te guramo kolica, čak i kada postoji neka vrsta upozorenja’, rekla je Sara Nelson, Unitedova stjuardesa s više od dva desetljeća iskustva i predsjednica Udruga stjuardesa.
‘Imamo stjuardese koje su nekoliko puta bačene u strop, a zatim dolje, što je rezultiralo slomljenim udovima. U prolazu, uz nenajavljene turbulencije, imali smo ljude koji su izgubili nožne prste ili radnu sposobnost ili pak zadobili ozljede koje su ih godinama udaljile od posla’, dodaje ona.
Zrakoplovna industrija ozbiljno shvaća problem, ali prijelaz na održivo gorivo mora se ubrzati kako bismo se uhvatili u koštac s klimatskom krizom, a neki se propisi moraju promijeniti. Naprimjer, mogućnost da djeca mlađa od dvije godine lete u krilu roditelja.
‘To je potpuno nesigurno i naš sindikat je tražio mjesto za svaku osobu u avionu, kaže Nelson. ‘Ne samo da se dijete može bacati po kabini, već kad siđe može ozlijediti i nekog drugog. Kad se dijete rodi, ne možete napustiti bolnicu ako nemate pravilno postavljenu autosjedalicu. Isti standardi moraju se primijeniti na letenje.’
Potrebna su stroža pravila
NTSB je održao javni sastanak o turbulencijama 2021., tijekom kojeg je ponudio istu preporuku, zajedno sa strožim pravilima o vezivanju sigurnosnih pojaseva za putnike i stjuardese kada zrakoplov leti u blizini grmljavinske oluje i ispod 20.000 stopa. Također je preporučeno da se pojednostave sustavi za prikupljanje i dijeljenje izvješća o turbulencijama jer te informacije trenutačno ne putuju široko ili dovoljno brzo.
Iako će za učinke klimatskih promjena na turbulencije trebati mnogo godina da postanu očiti, Nelson vjeruje da je do pogoršanja već došlo. ‘Ovo je naravno anegdotalno, ali čini se da je od uragana Katrina nadalje došlo do porasta turbulencija, posebno onih koje dolaze bez upozorenja’, kaže ona.
Njezino najgore iskustvo s turbulencijama dogodilo se tijekom leta za Dallas, na kraju preusmjerenog. ‘Kada se bilo što dogodi u avionu, putnici gledaju u nas da vide izgledamo li zabrinuti’, dodaje ona. ‘Letio sam sa svojim jako dobrim prijateljem i bili smo vezani na pomoćnim sjedalima, okrenuti stražnjem dijelu zrakoplova – tako da je ispred nas bio zahod, umjesto putnika. Hvala nebesima jer smo se grčevito stiskali, bacalo nas je na sjedalima tako nasilno da se činilo kao da nam se poremetio mozak. To je trajalo jako dugo, ali srećom, sigurno smo sletjeli’, ispričala je.
‘Obično se ne bojim turbulencija jer je to nešto o čemu smo učili na treningu i znamo što učiniti da se zaštitimo. Ali moguće je imati toliko jake i dugotrajne turbulencije da smo se prijatelj i ja, čak i znajući sve to, molili. Moram priznati da sam se bojao za svoj život.’
(Autor: M.Č., foto: PROFIMEDIA / AUTOR: PHOTOSAMPLER / ALAMY)