Učinci klimatskih promjena na akvakulturu

Klimatske promjene smatraju se rizikom za globalnu proizvodnju hrane i velikom prijetnjom kvaliteti i količini proizvodnje. Predviđeni učinci klimatskih promjena sve više ugrožavaju sigurnost hrane, osobito pristup dijetalnim proteinima. Učinci klimatskih promjena na akvakulturu opsežno su proučavani i pregledani na regionalnoj i globalnoj razini zbog značajnog doprinosa sektora globalnoj sigurnosti hrane, prehrani i egzistenciji. Većina studija, međutim, nastoji istražiti negativne učinke klimatskih promjena projiciranih na akvakulturu, dok daleko manje pažnje pridaje pozitivnim koji su vrlo kritični za strategije prilagodbe i koji su u velikoj mjeri pristrani pokazati kako će klimatske promjene utjecati na sustave proizvodnje akvakulture, ostavljajući druge komponente lanca vrijednosti nejasne.

Učinci klimatskih promjena na akvakulturu i implikacije na održivost

Učinci klimatskih promjena na proizvodnju akvakulture izravni su i neizravni. Izravni učinci uključuju utjecaj na fizičko stanje i fiziologiju zaliha peraja i školjkaša u proizvodnim sustavima, dok se neizravni učinci mogu pojaviti promjenom primarne i sekundarne produktivnosti te strukturom ekosustava, zalihama ulaznih proizvoda ili utjecajem na cijene proizvoda, ribljeg brašna i ribe troškove nafte, kao i drugu robu i usluge potrebne ribarima i proizvođačima akvakulture. Različiti načini na koje će klimatske promjene utjecati na proizvodnju akvakulture i implikacije na održivost sektora detaljno su predstavljeni u izvornoj publikaciji. Proizvodnja akvakulture ne odvija se u vakuumu, već ima važne veze s drugim sustavima proizvodnje hrane.

Održivost sustava akvakulture može se procijeniti pomoću tri pokazatelja održivosti: ekološki, ekonomski i društveni pokazatelji. Pokazatelji održivosti okoliša uključuju učinkovito korištenje prirodnih resursa, sprječavanje onečišćenja i očuvanje biološke raznolikosti. Ekonomska održivost usredotočuje se na učinkovito korištenje financijskih sredstava, ekonomsku izvedivost, otpornost i sposobnost apsorbiranja negativnih vanjskih troškova te stvaranje sredstava za ponovno ulaganje; dok se društvena održivost usredotočuje na sposobnost akvakulture da pruži dobrobiti zajednicama, poput sigurnosti hrane, zapošljavanja, jednakosti prihoda i raspodjele mogućnosti te uključivanja ranjivog stanovništva

Važno je napomenuti da učinci klimatskih promjena neće utjecati samo na sustave proizvodnje akvakulture, već i na cijeli lanac vrijednosti. Stoga bi se klimatske promjene mogle više promatrati kao nehotični rizik koji stvara ranjivost na društveno-ekonomski razvoj i povećava stres, osobito na potražnju i ponudu hrane, kao i sustav za život poljoprivrednika. Predviđeni elementi promjenjive klime koja ugrožava proizvodnju i održivost sektora akvakulture uključuju porast temperature, kiseljenje oceana, bolesti i štetno cvjetanje algi, promjene u oborinama, porast razine mora, nesigurnost vanjskog unosa , promjene u slanosti morske površine i ostali teški klimatski događaji.

Mogućnosti smanjenja i prilagodbe

Rizik povezan s klimatskim promjenama po zdravlje, sigurnost hrane, život, opskrbu vodom, sigurnost ljudi i gospodarski razvoj povećati će se prema trenutnim projekcijama. Suočeni s takvim rizicima, i industrija i zajednice morati će ublažiti i prilagoditi se promjenjivoj klimi iskorištavanjem novih mogućnosti koje proizlaze iz promijenjenih resursa. Ublažavanje se usredotočuje na smanjenje ili poništavanje stope klimatskih promjena. To uključuje uglavnom smanjenje emisija stakleničkih plinova s ​​posebnim naglaskom na emisije ugljičnog dioksida koji čine više od 60 posto povećanog povećanja broja ljudi.

Smanjenje emisije ugljičnog dioksida može se postići kombinacijom novih i postojećih tehnologija i praksi, uključujući elektrifikaciju, vodik, održive sirovine na biološkoj osnovi, zamjenu proizvoda i korištenje i skladištenje hvatanja ugljika. U akvakulturi proizvođači i drugi dionici mogu odigrati značajnu ulogu u ublažavanju učinaka klimatskih promjena uvođenjem potrebnih prilagodbi u svoju proizvodnu praksu s ciljem smanjenja emisije stakleničkih plinova. Konkretno, to uključuje korištenje ekološki prihvatljivih praksi i tehnologije, poput solarne energije, pravilne prehrane i održivog gospodarenja otpadnim vodama kako bi se zagađenje zraka i vode svelo na minimum. Prilagodba se usredotočuje na izgradnju otpornosti na posljedice i sposobnosti za održivo i etičko korištenje novih mogućnosti.

Kako bi izgradili otpornost i održali proizvodnju u promjenjivoj klimi, proizvođači akvakulture moraju se kratkoročno prilagoditi dostupnim mogućnostima, dok ublažavaju učinke uvođenjem potrebnih prilagodbi u svoju proizvodnu praksu na dugi rok.