Upozorenje UN-a: Svijet na putu ka katastrofalnom zagrijavanju

Trenutačni planovi i politike dovest će do globalnog zatopljenja od 2,6 do 3,1 stupnja Celzijusa u ovom stoljeću, s nultim izgledima da se porast temperature ograniči na totemski cilj od 1,5C dogovoren u Parizu 2015., prema novom izvješću objavljenom u četvrtak.

Zapravo, postojeće mjere toliko su ispod onoga što je potrebno da svijet čak riskira da prijeđe 2C, gornju granicu Pariškog sporazuma, upozorio je UN.

Ozbiljnost i učestalost opasnih toplinskih valova, razornih oluja i drugih katastrofa raste sa svakim djelićem zatopljenja. Na 3C, kažu znanstvenici, svijet bi mogao proći nekoliko točaka bez povratka koje bi dramatično promijenile klimu planeta i povećale razinu mora, kao što je to zbog kolapsa polarnih ledenih kapa, piše Politico.

‘Ako države ne provedu trenutne obveze, a zatim pokažu golemi porast ambicije u novim obećanjima, nakon čega slijedi brza isporuka, cilj Pariškog sporazuma o zadržavanju globalnog zagrijavanja na 1,5C bit će mrtav u roku od nekoliko godina, a 2C će zauzeti njegovo mjesto u odjelu intenzivne njege’, rekla je Inger Andersen, čelnica UN-a za okoliš.

Ovogodišnja iteracija UN-ovog takozvanog izvješća o jazu u emisijama — koje procjenjuje zjapeći jaz između politika potrebnih za sprječavanje klimatske katastrofe i onoga što zemlje zapravo rade — dolazi samo nekoliko tjedana prije nego što se svjetski čelnici okupe u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu za početak klimatskog summita COP29.

Tamo se zemlje suočavaju sa zadatkom da postignu dogovor o tome kako financirati klimatske akcije u zemljama u razvoju. No, summit u Bakuu također se smatra odskočnom daskom prema COP30 u Brazilu sljedeće godine, krajnjem roku za vlade da podnesu nove planove o tome kako planiraju ispuniti svoje obveze Pariškog sporazuma.

U svjetlu nalaza objavljenih u četvrtak, Andersen je pozvala na ‘dramatično jače’ planove, poznate kao nacionalno određeni doprinosi (NDC); više sredstava za mjere za suzbijanje klimatskih promjena; i vodstvo od najvećih emitera.

Pogrešan smjer

Svijet je već 1,3 C topliji nego prije industrijske revolucije, a emisije stakleničkih plinova koji zagrijavaju planet nastavljaju rasti, povećavši se za 1,3 posto prošle godine u usporedbi s 2022.

Kao rezultat toga, ograničiti zagrijavanje na relativnu sigurnost pariških ciljeva postalo je teže, zahtijevajući čak i oštrija godišnja smanjenja emisija od 7,5 posto ili 4 posto do 2030. za 1,5C odnosno 2C.

Uz politike koje su trenutno na snazi ​​diljem svijeta, svijet ide ka zagrijavanju od 3,1C do kraja stoljeća, kaže se u izvješću. Mjere navedene u trenutačnim NDC-ovima, koje nisu u potpunosti provedene, spustile bi to na između 2,6C i 2,8C.

Međutim, čak i najbolji scenarij od 2,6C predstavlja ‘katastrofalno’ zagrijavanje s ‘oslabljujućim učincima na ljude, planet i gospodarstva’, upozorava UN.

Prema sva tri scenarija, svjetske šanse da se zagrijavanje ograniči na 1,5 C su ‘gotovo ravne nuli’, pišu autori, s globalnim temperaturama ‘znatno iznad’ te razine do 2050. i ‘šansom jedan prema tri da zagrijavanje već prijeđe 2 C’.

Da bismo došli na put prema 1,5C, globalne bi emisije trebale pasti 42 posto do 2030. ili 28 posto za putu do 2C – poruka je također uključena u prošlogodišnje izvješće, prikladno nazvano ‘Srušeni rekord’.

Novi NDC-ovi — koji bi trebali biti objavljeni u veljači 2025. — trebali bi uključivati ​​mjere i ciljeve do 2035. Do tada bi globalne emisije trebale pasti za 57 posto za 1,5C i 37 posto za 2C, prema ovogodišnjem izvješću, nazvanom ‘Nema više vrućeg zraka … Molim vas!’.

Malo novca, manje problema

Andersen je rekla da će diljem svijeta mjere za smanjenje emisija zahtijevati ‘minimalno šesterostruko povećanje’ ulaganja, ‘podržano reformom globalne financijske arhitekture i snažnom akcijom privatnog sektora’.

Zemlje u razvoju, isključujući Kinu, zahtijevaju ogroman porast ulaganja, kaže se u izvješću, budući da se ‘ove regije već bore s javnim zdravstvom, ljudskim kapitalom, hranom i energetskom sigurnošću, rastućim dugom i političkim napetostima, a sve je to pogoršano klimatskim promjenama’.

Hoće li trenutačni NDC-ovi ograničiti porast globalnih temperatura na 2,6C ili 2,8C ovisi o financiranju. Niža brojka bi se dosegla u okviru takozvanih uvjetnih NDC-ova, što znači planovi koji ovise o dodatnoj financijskoj pomoći. Dvanaest posto svih NDC-ova potpuno je uvjetovano, prema izvješću, dok još 21 posto sadrži uvjetne elemente.

Kako financirati klimatske akcije u zemljama u razvoju dominirat će raspravama u Bakuu. Do kraja COP29 zemlje bi se trebale dogovoriti o novom dugoročnom financijskom cilju koji bi zamijenio trenutni cilj od 100 milijardi dolara godišnje, koji je dogovoren 2009., a postignut tek 2022.

Financiranje osiguravaju zemlje koje su 1990-ih klasificirane kao industrijalizirane. Ali s obzirom na goleme potrebe za financiranjem – neke zemlje u razvoju željele bi vidjeti godišnji cilj od više od 1 trilijun dolara – kao i dramatične promjene u komparativnom bogatstvu zemalja i emisijama od tada, bogate zemlje bi željele da ekonomije u usponu, poput Kine, udjele .

G20 mora preuzeti vodstvo

Primjer: Izvješće UN-a pokazuje da se Peking izjednačio s Europskom unijom u smislu povijesne odgovornosti — i blok 27 i Kina odgovorni su za 12 posto ukupnog ugljičnog dioksida emitiranog između 1850. i 2022. (Sjedinjene Države ostaju daleko ispred oboje, čineći 20 posto povijesnih emisija.), piše Politico.

Općenito, G20 — koji se sastoji od industrijaliziranih zemalja poput EU-a i SAD-a, kao i Brazila, Kine, Indije, Indonezije i Saudijske Arabije — bili su odgovorni za 77 posto globalnih emisija stakleničkih plinova u 2023. godini.

Za razliku od toga, svih 55 zemalja Afričke unije činilo je samo 6 posto.

‘Članice G20 s najvećim emisijama’ morat će dramatično povećati djelovanje i ambicije sada i u novim obećanjima’, piše UN.

Uostalom, dok je cijeli G20 činio 77 posto prošlogodišnjih globalnih emisija, šest najvećih zagađivača među njima bili su odgovorni za više od 60 posto. U izvješću UN-a nema imena i sramote, ali autori se pozivaju na Kinu (30 posto), Sjedinjene Države (11 posto), Indiju (8 posto), EU (6 posto), Rusiju (5 posto) i Brazil ( 2 posto).

Napredak među G20 je mješovit: emisije u Kini porasle su 5,2 posto u 2023., dok su u EU-u pale za 7,5 posto; i dok je Kina mnogo naseljenija, njezine emisije po glavi stanovnika 2023. bile su 11 tona u odnosu na 7,3 tone u EU-u.

Emisije u SAD-u pale su za 1,4 posto, ali američke emisije po stanovniku ostaju druge po veličini s 18 tona nakon ruskih 19 tona. Indijske su samo 2,9 tona – iako su njezine emisije prošle godine porasle za 6 posto.

I dok se za EU, primjerice, procjenjuje da je na putu da postigne svoje klimatske ciljeve, mnoge druge zemlje G20 nisu.

‘Pokaži ne pričaj’

Ono što je najvažnije, kaže UN, svjetski čelnici moraju ispuniti svoja obećanja.

Dok sadašnje mjere i NDC pokazuju da planet puše iznad 1,5C, postoji jedan put koji se približava cilju: ako zemlje ispune sva obećanja koja su dale povrh službenih NDC-ova posljednjih godina, zagrijavanje bi bilo ograničeno na 1,9C ovog stoljeća — ispunjavajući barem obećanje Pariškog sporazuma ‘ispod 2C’.

To je također jedina staza među četiri koja bi vidjela zagrijavanje platoa oko 2100.; prema druga tri scenarija, temperature bi nastavile rasti u sljedećem stoljeću.

Šefica UN-a za okoliš Andersen pozvao je zemlje da retoriku pretvore u djelo. Vlade bi trebale ugraditi svoja najambicioznija obećanja – i, idealno, više – u svoje nadolazeće NDC-ove, rekla je.

‘Pozivam sve nacije: nema više vrućeg zraka, molim’, rekla je, ponavljajući naslov izvješća. ‘Upotrijebite COP29 u Bakuu, Azerbajdžan da povećate akciju sada, postavite pozornicu za dramatično jače NDC-ove, a zatim dajte sve od sebe kako biste krenuli putem od 1,5C do 2030.’