no planet b tportal
menu
Beauty & fashion

Zarobljeni u brzoj modi: Zašto rabljena odjeća ne privlači pažnju

(I.Barišić, Foto:- / Wavebreak / Profimedia ) 11. srpnja 2024. • ~6 min

Prema ovogodišnjem izvješću neovisnog modnog nadzornika Remakea koji procjenjuje velike tvrtke za odjeću o njihovoj praksi zaštite okoliša, ljudskih prava i pravednosti, malo je odgovornosti među najpoznatijim markama.

Prema ovogodišnjem izvješću neovisnog modnog nadzornika Remakea koji procjenjuje velike tvrtke za odjeću o njihovoj praksi zaštite okoliša, ljudskih prava i pravednosti, malo je odgovornosti među najpoznatijim markama.

Tekstilni otpad je hitan globalni problem, sa samo 12 posto recikliranog otpada u cijelom svijetu, prema Zakladi Ellen MacArthur. Još manje – samo 1 posto – bačene odjeće se reciklira u novu odjeću; većina se koristi za predmete niske vrijednosti poput izolacije ili nadjeva za madrace.

Nigdje problem nije toliko hitan nego u Kini, najvećem svjetskom proizvođaču i potrošaču tekstila, gdje se svake godine baci više od 26 milijuna tona odjeće, prema vladinoj statistici. Većina završi na odlagalištima, piše Euronews.

U toj zemlji industrijom odjeće dominira brza moda, jeftina odjeća izrađena od sintetike, a ne pamuka, koja se ne može reciklirati. Proizvedena od petrokemikalija koje pridonose klimatskim promjenama, onečišćenju zraka i vode, sintetika čini 70 posto domaće prodaje odjeće u Kini.

Kineski otisak je širom svijeta: moćni brendovi e-trgovine Shein i Temu čine zemlju jednim od najvećih svjetskih proizvođača jeftine mode, prodajući je u više od 150 zemalja.

Što je kružna održivost?

Kako bi se postigao utjecaj koji mijenja igru, među glavnim kineskim markama odjeće potrebno je ono što modni stručnjak Shaway Yeh naziva ‘kružnom održivošću’. To znači da je otpad u potpunosti izbjegnut.

‘Morate započeti s vlaknima koja se mogu reciklirati i tada će se sav ovaj otpadni tekstil ponovno staviti u uporabu’, rekao je.

Ali to je nedostižan cilj: samo oko 20 posto kineskog tekstila se reciklira, prema kineskoj vladi, a gotovo sve je to pamuk.

Kineski pamuk nije bez svoje mrlje, kaže Claudia Bennett iz neprofitne Zaklade za ljudska prava. Velik dio dolazi od prisilnog rada u pokrajini Xinjiang od strane etničke ujgurske manjine u zemlji.

‘Jedan od pet pamučnih odjevnih predmeta na globalnoj razini povezan je s ujgurskim prisilnim radom’, kaže Bennett.

U svibnju su SAD blokirale uvoz od 26 kineskih trgovaca pamukom i skladišta kako bi izbjegle robu proizvedenu ujgurskim prisilnim radom. Ali budući da je opskrbni lanac tako nedorečen, ujgurski pamuk koristi se u odjevnim predmetima proizvedenim u drugim zemljama koje nemaju oznaku ‘made-in-China’, kaže Bennett.

Foto: JG Photography / Alamy / Profimedia

‘Mnogi, mnogi, mnogi brendovi odjeće povezani su s ujgurskim prisilnim radom kroz pamu’, rekla je. Oni se ‘skrivaju iza nedostatka transparentnosti u opskrbnom lancu.’

Nula za ljudska prava

Dok je Kina globalni lider u proizvodnji električnih automobila i javnog prijevoza na električni pogon te je postavila cilj postizanja ugljične neutralnosti do 2060. godine, njezini napori u promicanju modne održivosti i recikliranju tekstila otišli su u drugi plan.

Prema ovogodišnjem izvješću neovisnog modnog nadzornika Remakea koji procjenjuje velike tvrtke za odjeću o njihovoj praksi zaštite okoliša, ljudskih prava i pravednosti, malo je odgovornosti među najpoznatijim markama.

Grupa je Sheinu, čije internetsko tržište grupira oko 6000 kineskih tvornica odjeće pod svojom etiketom, dala samo 6 od mogućih 150 bodova. Temu je postigao nula.

Također su dobili nulu američka etiketa SKIMS, čiji je suosnivač Kim Kardashian, i niskocjenovna marka Fashion Nova. Američki trgovački lanac Everlane bio je najbolji s 40 bodova, a samo polovica onih za prakse održivosti.

Ne pomaže unutarnja politika

Pamuk recikliran od rabljene odjeće zabranjen je za korištenje za izradu nove odjeće u Kini. Ovo je pravilo u početku imalo za cilj iskorijeniti kineske operacije koje se bave recikliranjem prljavog ili na drugi način kontaminiranog materijala.

Ali sada to znači da se golemi koluti čvrsto tkane pamučne pređe nalik užetu proizvedene u tvornici Wenzhou Tiancheng od rabljene odjeće mogu prodati samo za izvoz, uglavnom u Europu.

Što je još gore, mnogi kineski potrošači ionako nisu voljni kupovati rabljene stvari, nešto što direktor prodaje tvornice u Wenzhouu, Kowen Tang, pripisuje povećanju prihoda kućanstava.

‘Oni žele kupiti novu odjeću, nove stvari’, kaže o stigmi povezanoj s kupnjom rabljene odjeće.

Održiva cool moda

Ipak, među mlađim Kinezima, rastuća svijest o održivosti pridonijela je nastanku novonastalih tvrtki s ‘prepravljenom’ odjećom.

Tridesetogodišnji dizajner Da Bao osnovao je 2019. Times Remake, brend sa sjedištem u Šangaju koji preuzima rabljenu odjeću i prepravlja je u novu odjeću. U radnoj prostoriji tvrtke u Šangaju krojači rade s rabljenim trapericama i majicama, šivajući ih u otmjenu novu modu.

Pothvat je započeo tako što su Da Bao i njegov tast objavili svoje unikatne dizajne na internetu, a sada imaju glavnu trgovinu u modernoj šangajskoj četvrti Jing’an u kojoj se nalazi njihova prepravljena odjeća uz vintage artikle, kao što su jakne Levi’s i Carhartt .

Zhang Na ima modnu marku, Reclothing Bank, koja prodaje odjeću, torbe i druge dodatke izrađene od materijala kao što su plastične boce, ribarske mreže i vreće za brašno.

Oznake predmeta imaju QR kodove koji pokazuju njihov sastav, način izrade i porijeklo materijala. Zhang se oslanja na dobro uhodane metode proizvodnje, kao što su tekstilna vlakna izrađena od lišća ananasa, stoljetnu tradiciju koja potječe s Filipina.

Reclothing Bank započela je 2010. kako bi dala ‘novi život starim stvarima’, kaže Zhang o svojoj trgovini u povijesnoj šangajskoj uličici s mješavinom zapadne i kineske arhitekture. Veliki spremnik za rabljenu odjeću nalazi se ispred ulaza.

Novo tržište vintage odjeće

Zhang kaže da je vidjela kako svijest o održivosti raste otkako je otvorila svoju trgovinu, s glavnim kupcima u 20-im i 30-im godinama.

Reciklirana odjeća koja se prodaje u trgovinama kao što je Reclothing Bank ima puno višu cijenu od robnih marki brze mode zbog svojih skupih proizvodnih metoda.

I tu leži pravi problem, kaže Sheng Lu, profesor studija mode i odjeće na Sveučilištu Delaware.

‘Studije opetovano pokazuju da potrošači nisu spremni platiti više za odjeću izrađenu od recikliranih materijala, već umjesto toga zapravo očekuju nižu cijenu jer takvu odjeću vide kao rabljenu’, kaže.

S višim troškovima nabave, razvrstavanja i obrade rabljene odjeće, on ne vidi da će održiva moda uspjeti u širokim razmjerima u Kini, gdje je odjeća tako jeftina za izradu.

‘Tvrtke nemaju financijski poticaj’, rekao je.

Za stvarnu promjenu potrebni su ‘jasniji signali sa samog vrha’, dodao je, misleći na vladine ciljeve poput onih koji su pokrenuli kinesku industriju električnih vozila.

‘Brza moda definitivno nije izašla iz mode u Kini’, rekao je Lu.