Znate li što su “plave zone” i zašto tamo ima toliko stogodišnjaka?

Poznato je da genetika donekle određuje životni vijek i osjetljivost na razne kronične bolesti, no naš životni stil vjerojatno ima veći utjecaj nego što si želimo priznati. Ipak, stanovnici određenih područja na svijetu kao da imaju manje takvih problema. Zašto je to tako? Odgovor možda leži u tome što se radi o takozvanim “plavim zonama”. Što je to?

“Plava zona” je neznanstveni izraz koji se odnosi na geografske regije u kojima žive neki od najstarijih ljudi na svijetu. U tim područjima ljudi imaju nisku stopu kroničnih bolesti i žive dulje nego bilo gdje drugdje. Prvi ga je upotrijebio autor Dan Buettner, koji je proučavao područja svijeta u kojima ljudi žive iznimno dugo. U svojoj knjizi pod nazivom Plave zone, Buettner je opisao pet poznatih Plavih zona: Icaria (Grčka), Sardinija (Italija), Okinawa (Japan), Nicoya (Kostarika) i mnoga druga.

Evo koji su to čimbenici prehrane i načina života koji su uobičajeni za ljude koji žive u Plavim zonama.

Jedna stvar zajednička Plavim zonama je da oni koji tamo žive primarno jedu 95% biljne prehrane. Iako većina skupina nisu strogi vegetarijanci, oni obično jedu meso oko pet puta mjesečno. Umjesto toga, prehrana u Plavim zonama obično je bogata povrćem, mahunarkama, cjelovitim žitaricama i orašastim plodovima.

Postoje i neki drugi prehrambeni čimbenici koji definiraju svaku od Plavih zona. Na primjer, riba se često jede na Ikariji i Sardiniji. Dobar je izvor omega-3 masti, koje su važne za zdravlje srca i mozga. Konzumacija ribe povezana je sa sporijim propadanjem mozga u starijoj dobi i smanjenjem srčanih bolesti.

Druge navike koje su zajedničke Plavim zonama su smanjeni unos kalorija i post. Unošenje manje kalorija može pridonijeti duljim životima u nekim Plavim zonama. Na primjer, studije provedene na Okinawi pokazuju da su prije 1960-ih tamošnji stanovnici bili u kalorijskom deficitu, što može pridonijeti njihovoj dugovječnosti. Nadalje, stanovnici tog otoka obično slijede pravilo od 80%, koje nazivaju “hara hachi bu”. To znači da prestaju jesti kada se osjećaju 80% sitima, a ne 100%. To ih sprječava da unose previše kalorija, što može dovesti do debljanja i kroničnih bolesti.

Osim stalnog smanjenja ukupnog unosa kalorija, čini se da je povremeno gladovanje korisno za zdravlje. Na primjer, Ikarijanci su tipični grčki pravoslavni kršćani, vjerska skupina koja ima mnogo razdoblja posta za vjerske praznike tijekom cijele godine. Jedna je studija pokazala da je tijekom ovih vjerskih praznika post doveo do snižavanja kolesterola u krvi i nižeg indeksa tjelesne mase (BMI). Također se pokazalo da mnoge druge vrste posta smanjuju težinu, krvni tlak, kolesterol i mnoge druge čimbenike rizika za kronične bolesti kod ljudi.

Još jedan čimbenik prehrane koji je zajednički mnogim Plavim zonama je umjerena konzumacija alkohola. Postoje različiti dokazi o tome smanjuje li umjerena konzumacija alkohola rizik od smrti. Blagotvoran učinak umjerene konzumacije alkohola može ovisiti o vrsti alkohola. Crveno vino možda je najbolja vrsta alkohola, s obzirom na to da sadrži brojne antioksidanse iz grožđa. Konzumacija jedne do dvije čaše crnog vina dnevno posebno je česta u plavim zonama Ikarija i Sardinije.

Osim prehrane, tjelovježba je još jedan iznimno važan čimbenik starenja. U Plavim zonama ljudi ne vježbaju ciljano odlaskom u teretanu. Umjesto toga, aktivnost je ugrađena u njihov svakodnevni život kroz vrtlarstvo, šetnju, kuhanje i druge svakodnevne poslove. Dobrobiti ovih uobičajenih aktivnosti već su pokazane u studiji na više od 13 000 muškaraca. Količina udaljenosti koju su hodali predviđali su koliko će dugo živjeti.