Kao sudnji dan: Lososi masovno nestaju iz norveških rijeka, što se to događa

Divlja rijeka Gaul u Norveškoj stoljećima teče 153 kilometra (95 milja) od planina blizu švedske granice do fjorda Trondheim i godinama privlači losose i ribare. No, ovoga proljeća lososi, osobito srednje i veće ribe, nisu se vratile iz oceana, što je izazvalo toliku uzbunu zbog pada populacije lososa, da je ta rijeka, zajedno s desecima drugih u središnjoj i južnoj Norveškoj, iznenada bila prvi put zatvorenom.

Znanstvenici već godinama upozoravaju na brzi pad populacije sjevernoatlantskog lososa, koja se u Norveškoj smanjila s više od milijun, ranih 1980-ih na oko 500.000, što je pad koji je uvelike povezan s klimatskom krizom. Sada, najnovije brojke pokazuju da su zalihe atlantskog lososa na povijesno niskoj razini. Stručnjaci kažu da je ova vrsta u neposrednoj opasnosti zbog uzgoja lososa, što je dovelo do bijega (uključujući i bolesne ribe), dramatičnog porasta morskih ušiju i moglo bi rezultirati potpunom zamjenom divljeg lososa hibridnom vrstom, piše The Guardian.

Torbjørn Forseth, istraživač lososa na Norveškom institutu za istraživanje prirode (Nina) i voditelj norveškog znanstvenog savjetodavnog odbora za upravljanje atlantskim lososom, kaže da bi divlji norveški losos mogao izumrijeti.

Velika prijetnja

‘Zamjenjujemo divljeg lososa odbjeglim lososom iz uzgajališta’, kaže on. ‘Dugoročno gledano, to je velika prijetnja jer tada gubite sve te lokalne prilagodbe.’

Svaka od 450 norveških rijeka s lososima ima svoje losose koji su se prilagodili specifičnim uvjetima lokalnog okoliša. ‘Ako se to zamijeni hibridom između divljeg i uzgojenog lososa, onda gubite nešto vrlo, vrlo važno.’

Dok širi čimbenici povezani s klimatskom krizom nisu nešto s čime Norveška može brzo nešto poduzeti, ljudski utjecaj na uzgoj ribe nešto je na što bi se moglo brzo djelovati, kaže Forseth. Zalaže se za potpuno drugačiji pristup upravljanju ribnjacima, odvajanjem uzgojne i divlje riblje populacije. Otvoreni uzgoj na moru dosegao je, smatra, svoju ‘biološku granicu’.

Ovogodišnji kolaps lososa – od jugoistoka Norveške u blizini granice sa Švedskom do sjeverno od Trondheima – nije sličan ničemu što je ikada vidio u svojih 25 godina proučavanja atlantskog lososa. ‘Zabrinut sam za budućnost’, kaže.

Losos u Norveškoj datira tisućama godina unatrag, ali sport mušičarenje kakav je danas poznat uveli su Englezi 1820-ih. Iznenadno zatvaranje 33 rijeke, uključujući Gaulu, samo tri tjedna u sezoni ribolova na lososa u lipnju bio je šok za mnoge.

‘Nešto se dogodilo 2023., ali pad je očit godinama i sva istraživanja pokazuju iste trendove’, kaže Ann-Britt Bogen osnivačica Gaula Fly-fishing Friends i ima ribarski dom na svojoj obiteljskoj farmi. ‘To je takav pad i događa se vrlo brzo.’

Političko pitanje

Riječ je, smatra ona, o političkom pitanju koje zahtijeva promjenu pravila o uzgoju ribe i promjenu stava ribiča, koji u Norveškoj nemaju istu tradiciju ulova i puštanja kao u Škotskoj i Irskoj. ‘To je sasvim drugačiji mentalitet i potrebne su godine i godine da se to promijeni. Ali ako ne počnete, to se nikada neće dogoditi.’

Henrik Wiedswang Horjen, glasnogovornik Sjømat Norge (Norveška federacija plodova mora), koja predstavlja oko 700 tvrtki uključujući ribogojilišta, kaže da su problemi koji utječu na divljeg lososa složeni i da su zatvorene farme ‘puno energetski intenzivnije’.

‘Uvijek smo signalizirali da ćemo ozbiljno shvatiti dio utjecaja industrije i nastaviti s ciljanim radom’, kaže. ‘Uzgoj u zatvorenim jedinicama energetski je puno intenzivniji nego u otvorenim mrežama. Pretvorba će dovesti do značajnog povećanja proizvodnje energije, što će imati značajan utjecaj na okoliš.’

Ali Vegard Heggem, bivši igrač Liverpoola koji je postao borac za losose za Norske Lakseelver (Norveške rijeke lososa), kaže da se uzgoj lososa mora prebaciti na zatvorene prostore i želi vidjeti rok koji je odredila vlada za to, kao što je Kanada učinila u Britanskoj Kolumbiji.

Losos kao panda

Potrošači također moraju biti bolje informirani o tome kako se njihov losos uzgaja, kaže. ‘Za Norvešku je [losos] kao simbol vrste za zemlju. To je naša panda. Jednostavno nije prihvatljivo kao nacija dopustiti da se divlji losos pretvori u muzejski predmet – on je tu, ali ne možete uživati ​​u njemu, ne možete ga dirati, ne možete ga loviti.’

Norveški državni tajnik, Even Tronstad Sagebakken, kaže da je utjecaj akvakulture na okoliš temeljito reguliran, ali dodaje: ‘Sustav izdavanja dozvola i rada koji danas imamo ne rješava u potpunosti izazove s kojima se suočavamo… Imajući to na umu, vlada sada radi na novoj bijeloj knjizi o akvakulturi, koju namjeravamo predstaviti sljedećeg proljeća. [On] će nastojati pronaći rješenja koja ekološki prihvatljive operacije čine unosnijim i glavnim ciljem za sve.’

Možda zvuči kontraintuitivno, ali u Hembre Gårdu, ribarskom domu na rijeci Stjørdal, koja je ponovno otvorena u srpnju nakon što je bila zatvorena mjesec dana ranije, Aksel i Beate Hembre kažu da je nastavak ribolova na rijekama ključan za održavanje interesa za zdravlje norveške divljine lososa.

Aksel, čija je obitelj posjedovala farmu 500 godina, vjeruje da je uhvatiti i pustiti ključni dio rješenja. ‘To je glavni alat koji možemo koristiti da naše rijeke održimo otvorenima. Ako zatvorite rijeku, interes vlasnika zemljišta i ribolova nestaju i tada više nitko ne mari za losose.’