Raseljavanje zbog katastrofa unutar zemlje: Lani premašilo 80 milijuna

Službeni podaci pokazuju da su cikloni, poplave i druge katastrofe prošle godine 45,8 milijuna puta prisilili ljude da napuste svoje domove, što je gotovo dvostruko više od godišnjeg prosjeka u posljednjem desetljeću.

Gotovo sva ta unutarnja ‘raseljavanja zbog katastrofa’ bila su posljedica ekstremnih vremenskih događaja, koje klimatske promjene dodatno pojačavaju.

To je prema najnovijem globalnom izvješću Centra za praćenje unutarnjeg raseljavanja (IDMC), koje je također otkrilo da je broj ljudi koji žive u unutarnjem raseljavanju krajem 2024. prvi put premašio 80 milijuna, piše Euronews.

Ukupno je 83,4 milijuna ljudi bilo prisiljeno preseliti se unutar vlastite zemlje zbog sukoba i nasilja, kao i sve većih katastrofa. To je ekvivalentno broju stanovnika Njemačke i više nego dvostruko više nego prije samo šest godina.

‘Interno raseljavanje je mjesto gdje se sukobljavaju sukob, siromaštvo i klima, najteže pogađajući najranjivije’, kaže Alexandra Bilak, direktorica IDMC-a.

Sarah Rosengaertner, zamjenica generalnog direktora Globalnog centra za klimatsku mobilnost (GCCM), opisala je najnovije brojke kao ‘tužne, ali ne i iznenađujuće’.

‘To se poklapa s viješću da je svijet dosegao, ako ne i premašio, prag od 1,5 °C prosječnog globalnog zagrijavanja’, kaže za Euronews Green. ‘Nažalost, možemo očekivati ​​da će porast temperature značiti više katastrofa i daljnje povećanje raseljavanja povezanog s katastrofama u nadolazećim godinama i desetljećima.’

Gdje je većina ljudi raseljena zbog katastrofa?

IDMC, dio Norveškog vijeća za izbjeglice, svaki put kada je osoba prisiljena preseliti se smatra internim raseljavanjem. Dakle, brojka od 45,8 milijuna raseljavanja u katastrofama – najveća od početka vođenja evidencije 2008. – odnosi se na evakuacije, a ne na pojedince.

Broj interno raseljenih osoba (IDP) 31. prosinca zasebna je statistika koja prikazuje vremenski trenutak u svakoj zemlji. Od ukupno 83,4 milijuna ljudi prošle godine, 9,8 milijuna ljudi raseljeno je zbog katastrofa; što je povećanje od 29 posto u odnosu na 2023. godinu i više nego dvostruko više nego prije samo pet godina.

Događaji povezani s vremenskim prilikama – mnogi pojačani klimatskim promjenama – odgovorni su za 99,5 posto raseljavanja zbog katastrofa tijekom godine, otkriva IDMC-ovo Globalno izvješće o internom raseljavanju (GRID).

Cikloni – poput uragana Helene i Milton koji su pogodili SAD i tajfuna Yagi koji je pogodio brojne zemlje u istočnoj Aziji – izazvali su 54 posto kretanja povezanih s katastrofama u 2024. Poplave su izazvale dodatnih 42 posto, s velikim događajima na svim kontinentima: od Čada do Brazila, Afganistana do Filipina i diljem Europe.

Mnoga raseljavanja uslijed katastrofa bila su preventivne evakuacije koje su spasile živote u SAD-u, Filipinima, Bangladešu i drugdje. IDMC kaže da to pokazuje da raseljavanje može biti pozitivan mehanizam suočavanja u zemljama sklonim katastrofama.

11 milijuna raseljavanja uslijed katastrofa u SAD-u bio je najveći ikad zabilježen broj u jednoj zemlji, napominje se.

Iako se katastrofe uzrokovane klimom pogoršavaju, 90 posto ljudi interno raseljenih do kraja 2024. (73,5 milijuna) pobjeglo je od sukoba i nasilja. U Sudanu je razorni građanski rat doveo do 11,6 milijuna interno raseljenih osoba – najviše ikad u jednoj zemlji.

Gotovo cijelo stanovništvo Gaze ostalo je raseljeno na kraju godine – a neki su bili prisiljeni bježati od izraelskog bombardiranja i do 10 ili više puta.

Klimatske promjene i sukobi ‘konvergiraju’ i raseljavaju više ljudi

Broj zemalja koje prijavljuju raseljavanje i zbog sukoba i zbog katastrofa utrostručio se od 2009. godine.

Više od tri četvrtine ljudi interno raseljenih zbog sukoba i nasilja do kraja 2024. živjelo je u zemljama s visokom ili vrlo visokom ranjivošću na klimatske promjene, prema analizi podataka IDMC-a i Globalne inicijative za prilagodbu Notre Dame.

‘Klimatske promjene povećavaju rizik od raseljavanja i pojačavaju ranjivosti raseljenih osoba, posebno na mjestima koja su već pogođena sukobima i nasiljem. Kada katastrofe udare u okruženjima sukoba, rizici se množe’, objašnjava Vicente Anzellini, voditelj globalnih i regionalnih analiza IDMC-a.

‘Ova konvergencija čini krize složenijima, produžuje raseljavanje i usporava napore za pronalaženje trajnih rješenja. Ignoriranje ovih preklapajućih rizika dovodi ljude u rizik od dugoročnog raseljavanja.’

Kako možemo spriječiti i podržati raseljavanje ljudi zbog klimatskih promjena?

Rješavanje problema raseljavanja u katastrofama zahtijeva i trenutne odgovore i dugoročno planiranje, kaže Anzellini za Euronews Green. Ljudima je potrebna humanitarna pomoć, ali i ulaganja u prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena – bez kojih će broj raseljenih osoba nastaviti rasti.

‘Ne postoji jedno rješenje’, kaže Rosengaertner. ‘Potreban nam je savez političkih vođa, tehnokrata, poduzetnika i vođa zajednice kako bismo unaprijedili kombinaciju akcija koje štite pravo ljudi na ostanak i omogućuju dostojanstveno kretanje.’

Prije svega, to znači smanjenje emisija stakleničkih plinova koji potiču ekstremne vremenske događaje. GCCM, koji podržavaju agencije UN-a, ističe još četiri koraka:

Smanjiti degradaciju okoliša, poboljšati infrastrukturu i provoditi propise o zoniranju i gradnji kako bi se smanjili utjecaji katastrofa.

Uložiti povezane napore za spremnost na katastrofe i prilagodbu klimatskim promjenama – od praćenja rizika i ranih upozorenja do osiguranja od rizika i mehanizama socijalne zaštite.

Osmisliti politike i programe koji potiču i podržavaju ljude koji žele napustiti područja sklona katastrofama, ali se neće ili ne mogu preseliti bez pomoći.

Razviti održiva rješenja za ljude koji su već raseljeni zbog katastrofa i nemaju odgovarajući smještaj, pristup uslugama ili sredstva za život.

Urbana područja često će biti u prvom planu odgovora na potrebe raseljenih osoba, dodaje Rosengaertner, te stoga moraju biti spremna pružiti sigurnost i prilike.

Uloga financiranja gubitaka i šteta – i udarac smanjenja proračuna za pomoć

Unutarnje raseljavanje ‘čupa živote’, prema Anzellinijevim riječima. To je jasan oblik ‘gubitka i štete’ – nova kategorija financiranja klime koju su se zemlje složile isporučiti na UN-ovom klimatskom summitu 2022. godine.

Ali, kaže on, ‘iako je postignut napredak i preuzete obveze, trenutno financiranje je daleko ispod onoga što je potrebno i često ne uzima u obzir stvarne troškove raseljavanja.’

Sve veće priznanje da bi trebalo dodijeliti više sredstava za prilagodbu te gubitke i štete ne znači da su potrebna sredstva dostupna, kaže Rosengaertner. Ili da dolaze u obliku koji zemlje primateljice smatraju pravednim.

‘Rizik od raseljavanja i raseljeno stanovništvo nisu nužno na vrhu prioriteta (još) kada vlade traže financiranje za prilagodbu i učenje i razvoj’, dodaje.

Prioriteti će vjerojatno postati konkurentniji, jer bogate zemlje u posljednje vrijeme smanjuju svoje proračune za humanitarnu pomoć.

Osim što izravno utječu na raseljene osobe, ‘ovi rezovi utječu i na mnoge izvore podataka i sustave na koje se oslanjamo za praćenje i razumijevanje unutarnjeg raseljavanja’, objašnjava Anzellini. Međutim, prerano je reći o punom opsegu ovih utjecaja, a nedostatak podataka neizbježno će organizacijama otežati planiranje odgovora.

‘Smanjenje humanitarne i razvojne pomoći već košta života i učinit će mnoge zajednice ranjivijima na utjecaje ekstremnih vremenskih uvjeta i katastrofa’, upozorava Rosengaertner. ‘U vrijeme kada mnogi ljudi traže red, ovi rezovi su recept za daljnju destabilizaciju već ranjivog stanovništva i društava.’

Međutim, kaže ona, moglo bi biti prostora za ‘ponovno promišljanje’ razvojne pomoći i financiranja klimatskih promjena.

Kad bi bogate zemlje kompenzirale rezove poboljšanjem uvjeta za trgovinu i mobilnost radne snage, na primjer, ili sudjelovanjem u prijenosu tehnologije, ‘možda bi neto ishod smanjenja pomoći mogao biti pozitivan.’

‘Ono što je ključno’, zaključuje ona, ‘jest da više resursa dođe do zemalja i zajednica kojima je potrebna pomoć i stvori vještine, prilike i otpornost na klimatske promjene na lokalnoj razini.’