Sve češće presušuju slavine, previše pitke vode nestaje u WC-ima: Ovi gradovi nude rješenja

Budući da polovica svjetske populacije sada živi u urbanim područjima i predviđa se da će taj broj do sredine stoljeća narasti na oko 6,5 milijardi, jačanje opskrbe gradskom vodom predstavlja značajan izazov. Neuspjeh da se to učini može dovesti do raširenih nestašica.

Delhi, Cape Town i Mexico City već su iskusili implikacije smanjenja zaliha i odgovorili su, barem djelomično, racionalizacijom pitke vode. Ali kako se naša klima nastavlja mijenjati, dugoročnije strategije upravljanja doći će na scenu. To uključuje mjere kao što su štednja vode, prilagodba postojeće infrastrukture i bolje korištenje prirodnih izvora. Koliko različita rješenja mogu biti učinkovita?

Poticanje privatnih kućanstava na štednju vode

Privatna kućanstva troše puno vode — 40% je namijenjeno za tuširanje, 30% za ispiranje WC školjke i 13% za pranje rublja. Za usporedbu, kuhanje i piće pokrivaju samo četiri posto dnevnih potreba za vodom. Prosječan Amerikanac potroši otprilike 300 litara dnevno, a u Njemačkoj 125 litara, piše Deutsche Welle (DW).

Nove tehnologije kao što su učinkovite perilice rublja ili WC vodokotlići i tuševi koji štede vodu često zahtijevaju manje vode od upola manje od konvencionalnih. Podizanje svijesti o takvim stvarima može potaknuti ljude da razmotre vlastitu uporabu.

Cape Town, koji se godinama bori s nestašicom vode, usredotočen je i na obrazovanje i na modernizaciju.

Gradske vlasti uvele su shemu koja kućanstvima s niskim primanjima omogućuje besplatne popravke sanitarnih čvorova, a povećale su i cijenu vode kako bi potaknule ljude na manju potrošnju. U 2018., kada se Cape Town suočio s ozbiljnom sušom, grad je uspio smanjiti potrošnju vode na prosječnih samo 50 litara po osobi.

Kanadski grad Vancouver također poduzima financijske mjere. U sušnim ljetnim mjesecima voda iz gradskog opskrbljivača košta 25% više nego u kišnim zimskim mjesecima.

Modernizacija cijevi i infrastrukture

Cijevi koje cure i zastarjela opskrbna mreža mogu dovesti do značajnog gubitka vode. Diljem Europe više od 25% pitke vode žrtvuje se takvim infrastrukturnim slabostima, dok u nekim gradovima diljem svijeta do 60% dostupnih zaliha nikada ne dođe do slavine. Popravak cijevi može značajno smanjiti nepotrebne gubitke.

Do prije nekoliko desetljeća, gusto naseljeni grad Tokio gubio je između 15 i 20 % vode zbog cijevi koje su curile. S više od 27.000 kilometara cijevi koje se stalno provjeravaju i po potrebi mijenjaju, ta je brojka sada manja od tri posto.

Učinkovito planiranje pri izgradnji novih cjevovoda može uštedjeti mnogo vode. Ipak, mnogi gradovi imaju neadekvatnu postojeću vodnu infrastrukturu, osobito u neformalnim naseljima i sirotinjskim četvrtima koje brzo rastu. Bogatiji okruzi obično imaju bolje opskrbne sustave.

Skupljanje kišnice i ponovno korištenje otpadnih voda

Kada je riječ o ispiranju WC-a, pokretanju perilica rublja i industriji stočne hrane, nema potrebe oslanjati se na dragocjenu pitku vodu. Takozvana siva voda, koja se odnosi na skupljenu kišnicu ili pročišćenu otpadnu vodu, nudi održivu alternativu.

U novim urbanim četvrtima u Melbourneu (Australija) i Aarhusu (Danska), na primjer, kišnica se preusmjerava s ulica i pločnika, filtrira, a zatim koristi u obližnjim zgradama. Skupljanje kišnice sada je obavezno za nove zgrade u mnogim gradovima u SAD-u, Indiji, Tajvanu, Španjolskoj i Turskoj.

Drugi gradovi, u međuvremenu, počinju ponovno koristiti otpadnu vodu umjesto da je ispuštaju u rijeke. U Pekingu reciklirana otpadna voda čini trećinu ukupnih zaliha i uglavnom se koristi za čišćenje ulica, pranje automobila, ispiranje zahoda i sprječavanje žeđi biljaka.

Isto tako, u Madridu se pročišćena otpadna voda koristi za navodnjavanje gradskih parkova, dok je u Singapuru dodatnim korakom pročišćavanja postaje pitka.

Upijanje vode u gradu spužvi

Iako je voda rijetka u sušnim razdobljima, istovremeno povećanje obilnih padalina i poplava mogu lako dovesti do prelijevanja gradskih kanalizacijskih sustava. A široko rasprostranjene zabrtvljene površine, kao što su ceste i pločnici, sprječavaju prirodno otjecanje kišnice.

Kineski grad Wuhan i grad-država Singapur odgovorili su na ovu stvarnost osmišljavanjem takozvanih gradova od spužvi, koji su dizajnirani da skupljaju i nose se čak i s jakim kišama. Zelene trake i krovovi usmjeravaju kišu da curi u podzemne skladišne ​​bazene, dok propusne površine cesta dopuštaju da voda curi. A dodatna vegetacija pomaže u održavanju hladnoće u gradovima.

Danas samo u Kini postoji više od 60 gradova spužvi. I urbani centri diljem svijeta, poput danske prijestolnice Kopenhagena, ponovno se razvijaju na isti način.

Zaštita prirodnih izvora vode

Iznad svega, gradovi trebaju zaštititi i obnoviti prirodne izvore vode u udaljenim područjima.

Bogota u Kolumbiji, na primjer, dobiva 80 % svoje vode iz okolnih planina – jedinstvenog ekosustava s močvarama i jezerima. Ali kako poljoprivrednici pretjerano koriste ovu zemlju, zalihe vode su dovedene u opasnost. Lokalne vlasti reagiraju otkupom zemljišta i podizanjem svijesti o potrebi obnove izvora vode.

Drugo rješenje je uklanjanje biljaka koje su posebno žedne u područjima gdje je voda rijetka. U određenoj regiji Cape Towna, na primjer, mnoga stabla borova i eukaliptusa zamijenjena su grmom fynbos, koji je porijeklom iz Južne Afrike i treba manje piti.