Okvana ledom, banka podataka čuva rukopise Chopina, snimke ugroženih jezika…

Kupci plaćaju da se njihovi podaci pohrane na film i čuvaju u trezoru, potencijalno stotinama godina.

‘Ovo je mjesto gdje se osigurava da informacije prežive zastarjelost tehnologije, vrijeme i starenje. To je naša misija’, kaže osnivač Rune Bjerkestrand.

Do metalnih vrata arhiva u planini vodi mračni prolaz i stare željezničke tračnice, opisuje BBC.

Unutar trezora stoji transportni kontejner naslagan srebrnim paketima, svaki sadrži role filma na kojima su pohranjeni podaci.

‘To je puno uspomena, puno baštine’, kaže g. Bjerkestrand.

‘To je sve, od digitaliziranih umjetničkih djela, književnosti, glazbe, filmova, svega.’

Od pokretanja arhiva prije osam godina, institucije, tvrtke i pojedinci iz više od 30 zemalja predali su više od 100 predmeta.

Među mnogim digitaliziranim artefaktima su 3D skenovi i modeli Taj Mahala; dijelovi drevnih rukopisa iz Vatikanske knjižnice; satelitska promatranja Zemlje iz svemira; i norveška dragocjena slika, Vrisak, Edvarda Muncka.

AWA je komercijalna operacija i oslanja se na tehnologiju koju pruža norveška tvrtka za očuvanje podataka Piql, na čijem je čelu i gospodin Bjerkestrand.

Inspiriran je Globalnim trezorom sjemena, bankom sjemena koja se nalazi samo nekoliko stotina metara dalje, spremištem u kojem se usjevi mogu oporaviti nakon prirodnih ili ljudskih katastrofa.

‘Danas postoji mnogo rizika za informacije i podatke’, rekao je gospodin Bjerkstand. ‘Tu su terorizam, rat, kibernetički hakeri.’

Sigurno mjesto, daleko od svega

Prema njegovim riječima, Svalbard je savršeno mjesto za smještaj sigurnog objekta za pohranu podataka.

‘Daleko je od svega! Daleko od ratova, kriza, terorizma, katastrofa. Što bi moglo biti sigurnije!’

Pod zemljom je mračno, suho i hladno, s temperaturama koje ostaju ispod nule tijekom cijele godine; uvjeti za koje gospodin Bjerkestrand tvrdi da su idealni za čuvanje filma stoljećima.

Ako globalno zagrijavanje uzrokuje otapanje debelog arktičkog permafrosta, trezor je i dalje dovoljno robustan da sačuva svoj sadržaj, kaže.

U stražnjem dijelu komore, još jedna velika metalna kutija sadrži GitHubov trezor koda.

Programer softvera ovdje je arhivirao stotine rola otvorenog koda, koji su gradivni blokovi računalnih operativnih sustava, softvera, web stranica i aplikacija.

Ovdje se pohranjuju i programski jezici, alati umjetne inteligencije i svaki aktivni javni repozitorij na njihovoj platformi, koje je napisalo njihovih 150 milijuna korisnika.

‘Nevjerojatno je važno za čovječanstvo osigurati budućnost softvera, to je postalo toliko ključno za naš svakodnevni život’, rekao je za BBC glavni operativni direktor Githhuba, Kyle Daigle.

Njegova tvrtka istražila je niz dugoročnih rješenja za pohranu, rekao je, i postoje izazovi. ‘Neki od naših postojećih mehanizama mogu se pohraniti jako dugo, ali potrebna vam je tehnologija da biste ih pročitali.’

U sjedištu tvrtke Piql u južnoj Norveškoj, podatkovne datoteke kodiraju se na fotosenzibilni film.

‘Podaci su niz bitova i bajtova’, objašnjava viši razvojni inženjer proizvoda, Aleksej Mantsev, dok film prolazi kroz kalem na njegovim prstima.

‘Slijed bitova koji dolaze iz podataka naših klijenata pretvaramo u slike. Svaka slika [ili kadar] ima oko osam milijuna piksela.’

Nakon što se te slike eksponiraju i razviju, obrađeni film izgleda sivo, ali ako se pogleda izbliza, sličan je masi sitnih QR kodova.

Informacije se ne mogu izbrisati ili promijeniti i lako se mogu dohvatiti, objašnjava g. Mantsev.

‘Možemo ih skenirati natrag i dekodirati podatke na isti način kao što čitamo podatke s tvrdog diska, ali ćemo podatke čitati s filma.’

Jedno ključno pitanje koje se postavlja kod metoda dugoročnog skladištenja jest hoće li ljudi razumjeti što je sačuvano i kako to oporaviti, stoljećima u budućnosti.

To je scenarij o kojem je razmišljao i Piql, pa je stoga na film otisnut i vodič koji se može povećati i optički očitati.

Svakodnevno se koristi i generira više podataka nego ikad prije, ali stručnjaci već dugo upozoravaju na potencijalno ‘digitalno mračno doba’, jer tehnološki napredak čini prethodni softver i hardver zastarjelim.

To bi moglo značiti da će datoteke i formati koje danas koristimo doživjeti sličnu sudbinu kao i diskete i DVD pogoni iz prošlosti.

Mnoge tvrtke nude dugoročno pohranjivanje podataka.

Kasete magnetske vrpce poznate kao LTO (Linear Tape Open) najčešći su oblik, ali novije inovacije obećavaju revoluciju u načinu na koji čuvamo informacije.

Na primjer, Microsoftov Project Silica razvio je staklene ploče debljine 2 mm na koje se dijelovi podataka prenose snažnim laserima.

U međuvremenu, tim znanstvenika sa Sveučilišta u Southhamptonu stvorio je takozvani 5D memorijski kristal koji je spremio zapis ljudskog genoma.

To je također smješteno u spremište Memory of Mankind, još jedan trezor koji čuva povijesne dokumente, skriven u rudniku soli u Austriji.

Sprmeljeni rukopisi skladatelja Chopina, snimke ugroženih jezika…

Arktički svjetski arhiv prima polog tri puta godišnje, a tijekom posjeta BBC-a, snimke ugroženih jezika i rukopisi skladatelja Chopina bili su među najnovijim kolutovima postavljenim u trezor.

Fotograf Christian Clauwers, koji je dokumentirao južnopacifičke otoke ugrožene porastom razine mora, također je dodavao svoj rad.

‘Položio sam snimke i fotografije, vizualne svjedoke Maršalovih Otoka‘, kaže.

‘Najviša točka otoka je tri metra, a suočavaju se s ogromnim utjecajem klimatskih promjena.’

‘Bilo je zaista ponižavajuće i nadrealno’, kaže arhivistica Joanne Shortland, voditeljica Zbirki baštine u Jaguar Daimler Heritage Trustu, nakon što je pohranila zapise, inženjerske crteže i fotografije povijesnih modela automobila.

‘Imam sve te formate koji zastarjevaju.

‘Morate stalno mijenjati format datoteke i osigurati da bude dostupan za 20 ili 30 godina. Digitalni svijet ima toliko problema.’