Kupujete ‘eko’ odjeću? Ove tkanine nisu ono što mislite – izbjegavajte ih

Modni svijet prepun je modnih buzzwordova koji zvuče ekološki i odgovorno – od ‘veganske kože’ do ‘eko-poliestera’. No, koliko su te tvrdnje iskrene? Stručnjaci za održivu modu otkrivaju koje tkanine stvarno vrijede vašeg novca, a koje predstavljaju samo lukavi marketing. Prvi savjet: ako već posjedujete odjeću od materijala koje ćemo staviti na ‘crnu listu’, nemojte je baciti. Nosite je što dulje možete, a zatim reciklirajte ako je to moguće.

Što ne kupovati

Većina stručnjaka za održivu modu slaže se da je bolje izbjegavati sintetička vlakna na bazi nafte koja nisu biorazgradiva i poznata su po niskoj kvaliteti. ‘Najgori prekršitelji su sintetički poliester i akril’, kaže za Guardian Bianca Alleyne, osnivačica platforme Sustainably Influenced. ‘Oboje ispuštaju mikroplastiku i imaju ogroman ugljični otisak.’

Što kupovati

Potražite prirodna vlakna poput lana, organskog pamuka i vune, s priznatim certifikatima kao što je GOTS (Global Organic Textile Standard). ‘Pomalo sam opsjednuta radom s pamukom i svime što možete s njim napraviti’, kaže Natalie Hasseck, kreativna direktorica brenda Rise & Fall. ‘Možete ga učiniti suvremenim i gotovo arhitektonskim, ili laganim, mekim i nježnim.’

Alleyne je obožavateljica lana, jedne od tkanina s najmanjim ekološkim opterećenjem jer se proizvodi od lana koji ne zahtijeva pesticide, minimalnu količinu vode, može rasti u lošem tlu te postaje mekši i ugodniji za nošenje s godinama. Također vrijedi obratiti pažnju na brendirane polusintetičke viskozne tkanine poput Tencela i EcoVero, koje zahtijevaju manje ugljika i vode za proizvodnju od obične viskoze. U međuvremenu, Circulose se proizvodi koristeći 100 posto recikliranog tekstilnog otpada od pamuka.

Što je problem s poliesterom?

Procjenjuje se da je 57 posto svih vlakana proizvedenih globalno poliester. Jeftin je i oponaša skuplje tkanine. No što je toliko loše kod tog sveprisutnog vlakna? ‘Iz perspektive nositelja, poliester ne diše’, kaže Alleyne. ‘Zadržava toplinu i znoj, što odjeću može učiniti neugodnom.’

Poliester se stvara od nafte, što znači da ima ogroman utjecaj na okoliš te ispušta mikroplastiku pri svakom pranju. ‘Da bi se ekstrahirao i transformirao u vlakno, mora proći kroz izuzetno kemijski opterećen proces, od predenja do bojenja’, kaže Leigh Morris, konzultantica za održivost i razvoj proizvoda koja radi u modi i maloprodaji već više od 20 godina. ‘Poliester treba stotine godina da se razgradi, cijelo vrijeme ispuštajući toksine i kemikalije u tlo.’

Kako prepoznati crvene zastavice

‘Ako je nešto prodavano kao prirodno vlakno, provjerite etiketu za održavanje kako biste vidjeli je li pomiješano s plastičnim sintetičkim vlaknima (poliester, najlon, akril). Ovo je uobičajena taktika kod high street brendova i brze mode kako bi se postigao ‘izgled’ dok se smanjuje cijena sirovina radi maksimiziranja profita’, kaže Morris, dodajući da je miješanje plastičnih vlakana uz marketing prirodnog elementa oblik greenwashinga.

U međuvremenu, Hasseck upozorava potrošače da pripaze na bilo što što zvuči predobro da bi bilo istinito, poput ‘veganske kože’ koja je zapravo poliuretan ili ‘eko’ poliester. ‘Brendovi zbunjuju kupce navodeći ih da misle kako ‘veganska koža’ znači korak naprijed ili održiviji izbor, dok je u stvarnosti često samo plastika pod drugim imenom. Greenwashing obožava takve zvučne nazive.’

Jesu li mješavine vlakana ikada prihvatljive?

Miješanje vlakana može učiniti odjevni predmet dugotrajnijim, ali općenito govoreći, miješanje sintetičkih vlakana s prirodnima – na primjer, polikotona – čini ih gotovo nemogućim za odvajanje i recikliranje ili kompostiranje na kraju životnog vijeka odjeće. ‘Vidjet ćete nešto što se prodaje kao ‘svilena polo majica’ koja ima 15 posto svile, 40 posto pamuka, a ostatak je elastin. Luksuzni brendovi često koriste mješavine, ali etiketiraju i cijene svoje proizvode kao da su čisti’, kaže Hasseck.

Poliester je lako pomiješati. ‘To ostavlja maloprodaji značajnu priliku za maksimiziranje profita miješanjem s drugim skupljim vlaknima ili potpunom zamjenom’, kaže Morris. ‘Iako ovo može zvučati kao zdrav razum iz poslovne perspektive, zapravo vam se prodaje inferioran proizvod, a utjecaj na okoliš je ogroman.’

Pazite na pletenu robu

Jeste li primijetili da pletena odjeća nije uvijek od vune? Trgovci zamjenjuju vunu sintetikom radi smanjenja troškova. ‘Brendovi će obrazložiti da se to radi kako bi cijene odjeće bile financijski pristupačne koliko je moguće, ali pravi razlog je maksimiziranje profita – vidimo ove zamjene čak i kod proizvoda koji koštaju više od 200 eura’, kaže Morris.

‘Vuna je prirodno prozračna, regulira tjelesnu temperaturu i nevjerojatno je izdržljiva, s antibakterijskim i hipoalergenim svojstvima, dok je ujedno biorazgradiva. Prebacivanje na sintetiku eliminira sve ove koristi.’ Dobra prirodna veganska alternativa vuni je pleteni pamuk.